"Večeras imamo zadovoljstvo da slušamo jednog od najviđenijih i najznačajnijih gitarista sa prostora Balkana. Riječ je o Zoranu Krajišniku" - rekao je Srđan Bulatović, prvi čovjek Međunarodnog festivala "Dani gitare u Podgorici", najavljujući koncert gitariste iz Srbije, univerzitetskog profesora, nagrađivanog muzičara, rado viđenog solistu na svjetskim podijumima. Krajišnik je koncert održao u sali Narodne biblioteke "Radosav Ljumović", gdje je nakon njega nastupio i kamerni duo, gitaristkinja Bojana Brajović i flautista Boris Nikčević. Njihovim koncertom završeno je ovogodišnje, VII izdanje podgoričkog gitarskog festivala.

Krajišnik se predstavio kompozicijama S.L. Vajsa, M. Ljobeta, E. Sainz de la Mace i A. Karlevara. Zahtjevnim repertoarom koji se ne čuje i ne svira baš često. No, kaže Krajišnik, njemu se dopada taj repertoar, i na njemu radi posljednjih godinu dana. Jednako djela španskih klasika ili Vajsa, kao i Karlevara, koji je, kaže Krajišnik, začetnik moderne gitarske tehnike.

Krajišnik kaže da prvi put nastupa na ovom festivalu, ali da prati što se dešava na njemu od početka, kao što prati i rad svog kolege Srđana Bulatovića. Smatra da su festivali ovog tipa naročito podsticajni za mlade muzičare. Na ovaj način dobijaju priliku da čuju dobre koncerte, a da se na master klasovima susretnu sa ljudima sa strane, koji imaju drugačiji pristup i mišljenja, kaže Krajišnik, koji je i sam ove godine držao jednu od radionica u Muzičkoj školi "Vasa Pavić".

Glavna preporuka koju kao pedagog daje mladim gitaristima, a kako bi zadržali i izgradili svoj autentični stil, i da bih se za njih čulo, vrlo je jednostavna.

– U vremenu u kome živimo, a to je sigurno vrijeme informacionih tehnologija, globalne povezanosti putem društvenih i drugih mreža, ti mladi ljudi da bi opstali na sceni, da bi uspjeli da razvijaju svoju karijeru, moraju da se prilagode vremenu u kome živimo. To je suština. Oni moraju biti sposobni i imati vještine da to što negdje nauče i što znaju, sutra negdje plasiraju, odnosno prodaju. Jer, nešto što se desi, a nije na društvenoj mreži, danas kao da se nije ni desilo. U odnosu na generacije koje su ranije stasavale, oni moraju biti vični raznim stvarima - snimanju i dizajnu zvuka, moraju baratati društvenim mrežama, čak i onome što se na zapadu zove entrepreneurship, a što studenti tamo izučavaju kao predmet. To je nešto što bismo u slobodnom prevodu mogli prevesti kao preduzetništvo u kulturi. Znači, oni moraju biti preduzetnici i oni sami moraju da zastupaju svoj mali "entrprajz", moraju sami biti sposobni da se plasiraju i "prodaju". I to moraju da nauče jer jedino tako mogu da opstanu u ovom vremenu u kome živimo - kaže Krajišnik. Naravno, ako ih to ne interesuje, dodaje Krajišnik, uvijek se mogu baviti pedagogijom u školama.

Ž.J.