Svojim stihovima Vlahović slika ljepotu i ljubav, jer će one, vjeruje, spasiti svijet. Poezija je njegov bijeg od surove svakodnevice, jer radi kao zatvorski policajac u UIKS-u u Spužu.
Budimir Vlahović Veljović rođen je 4. juna 1971. godine u Kolašinu. Poezijom se bavi duže od tri decenije, a književna kritika je već istakla njegov dar za poeziju - deseteračku, osmeračku, lirsku i ljubavnu. Kaže da je vječno inspirisan ljepotom rodnih Rovaca čije arhetipske slike projektuje kroz svoje stihove.
- Puno je oko nas negativne energije, puno onih koji ne vole tuđe uspjehe. Pogubljeni u vrtlogu, u nevjerstvu, nepozvani ulaze u tuđe živote, hraneći se time, traže i najmanje greščice bezgrešnog duboko iritirani boljim od sebe. A ja, upravo kako reče prof. dr Dragan Koprivica, sa temelja pravih vrijednosti na kojima vječno ostajem, pozivam ih ispruženom rukom razuma, na ljudske vrijednosti bez kojih se ne mogu kovati primjeri čojstva i junaštva. Treba ukazivati, treba praštati, treba voljeti, ali sve to iskreno i od srca.
• Koliko dugo ste radili na "Kamenoj ruži" i da li biste upravo pjesmu istog naslova izdvojili od drugih?
- Stihove odavno zapisujem, pa te papire ispisane ostavim negdje da se ne pogube, a onda na to zaboravim. Ne znam gdje sam sve to skrio sam od sebe, tako da u "Kamenoj ruži" ima puno stihova nastalih prije dvadeset ili trideset godina. Prvu knjigu sam napisao prije trideset pet godina jednoj ženi i još je u rukopisu... U jednom primjerku. Svakako, pjesma "Kamene ruža" zauzima primat zbog emocija kojima sam je ispisao. Moj recenzent me je nazvao rijetkim pjesničkim talentom čije bi pjesme mnogi značajni pjesnici prisvojili i potpisali kao svoje...
• Jedan od ciklusa zastupljenih u zbirci posvećen je patriotskim stihovima, pjevate duboko nadahnuti o Crnoj Gori...
- Hvala što ste primijetili dubinu tih stihova o Crnoj Gori. Lijepe stihove poklonio sam i Njegošu, ređini Jeleni, patrijarhu Pavlu... Do sada sam objavio, ako računamo i ove pjesme požutjelih korica od prije skoro pola vijeka, četiri knjige sa preko osamsto stranica. U poređenju sa pojedinim današnjim zbirkama od po jedva osamdesetak stranica, to bi značilo da imam desetak zbirki. Naslovi koje sam dosad publikovao imaju po devet potpuno različitih tema - cikusa. Književna kritika je to konstatovala, kao i da sa lakoćom pišem različite žanrove poezije, drseteračku, osmeračku, lirsku, ljubavnu, romanse, patriotske pjesme, pa čak i satiru, ironiju.
• Kada ste kod sebe prepoznali poetski dar?
- Još kao učenik primijetio sam da kada bi iz predmeta srpsko-hrvatski jezik na pismenom zadatku bila slobodna tema, to bih sa lakoćom ispisao, srcem zagrlivši puno tema viđenih okom. Navirali su stihovi u glavu dječačku, neprestano, a ja ih zapisivao na glatkom kamenu drugim kamenom, na pijesku pored rijeke Morače vrbovim prutom, a talas krene i stih ponese, na kori bukovoj nožićem urezivao ono što sam u tom momentu mislio da treba. Sačuvati od zaborava, na korici knjige, ćošku sveske, na zaleđenom prozoru prstom... Ma gdje god je dječačka radoznalost to htjela.
Коментари (0)
Оставите свој коментар