U vrijeme afirmacije ženskih prava i reprezentacije žena putem jezika, dodjeljivanje prestižne Njegoševe nagrade Dubravki Ugrešić nije samo priznanje njenog nespornog talenta i stvaralaštva, već i korak prema inkluzivnom društvu koje cijeni i podržava ženski izraz, istakla je ministarka kulture i medija Tamara Vujović na događaju povodom dodjele Njegoševe nagrade u Vladinom domu na Cetinju.
Ministarka je kazala da je čini ponosnom što je međunarodni žiri Njegoševu nagradu dodijelio Ugrešić, ali i da je jednako rastužuje činjenica da je nagrada dodjeljujena posthumno.
"Šta Crna Gora danas slavi, i zašto slavimo? Slavimo pjesnika, filozofa, vladara, vladiku. Slavimo vladara koji je razumio da njegov narod treba da postane prosvećen, ali i da ostane svoj, hrabar i čovjekoljubiv", navela je Vujović.
Kazala je da slavimo pjesnika, koji je u Gorski vijenac, pretočio ono što se filtriralo vjekovima iz narodne epske poezije, kao što je rekao Ivo Andrić, “odziv na zvučnu magiju Njegoševog desetrca koja se uvek javlja”.
"Slavimo kulturu, jer je on u svojim brdima, a susrećući se sa stranim uticajima, znao da je riječ, da je prosvećenost i kultura, ta “luča” koja nam je potrebna", navela je Vujović.
Ona je pozvala da izučavamo Njegoša, čitamo ga opet, i da se u vremenima svjetskih kriza podsjetimo šta poručuje u,,Luči mikrokozmi "šta je unatrašnja suština sopstva, šta je to čovjekov poziv na ovome svijetu, šta je sloboda, i šta ostaje iza čovjeka...".
"U "Luči", takođe - kada se jedan proglasio Bogom, mnogi su ga kao Boga i pozdravljali… ili kako kaže Dubravka Ugrešić u jednom eseju "kada se pali lomača, obični ljudi nose šibice". Budimo iznad toga, budimo dostojni veličine ljudi satkanih od ideala i borbe", poručila je ministarka
Pozvala je građane i građanke da proučavaju i "Luču" - najznačajniji filozofski ep.
"Budimo svjetlost, pokažimo koje su naše vrijednosti, za šta se zalažemo", navela je Vujović.
Predsjednik žirija Nedžad Ibrahimović rekao je da, kada književna nagrada autoru zakasni ili se njegov književni opus propusti prepoznati relevantnim i važnim u vrijeme njegova pojavljivanja, to može značiti dvije stvari.
"To može značiti da je ili zajednica (kulturna javnost) bila nedovoljno pripremljena za njegove književno-formalne, strukturne ili aspektualne inovacije, za neke drugačije i manje ugodne tačke gledišta, ili je čak i bila pripremljena za sve to, ali taj opus nije željela, nije mogla, nije htjela ili iz nekih razloga nije smjela vidjeti", naveo je Ibrahimović.
Prema njegovim riječima, tek kada autora više ne bude, čitaoci se nađu pred radikalnim pitanjima koja traže i radikalne odgovore.
"Sa čime se to mi nismo mogli nositi i koji nam se to odraz u književnom ogledalu nije dopao? I je li sada vrijeme da se s tim odrazima suočimo? Zašto to o čemu je Dubravka Ugrešić pisala nismo željeli vidjeti?Pa sve ono na čemu su izgrađena postjugoslavenska društva bilo je objekat njezina kritičko-literarnog opserviranja", rekao je Ibrahimović.
Predstavnica Fondacije Dubravka Ugresić Maja Vodopivec kazala je da je vijest da je Dubravki Ugresić posthumno dodijeljena jedna od najznačajnijih nagrada za književnost na jugoslavenskom prostoru duboko dirnula Dubravkine najbliže saradnike i prijatelje.
"Prva reakcija skoro svih nas su bile suze. Ovo veliko priznanje Dubravkinoj književnosti i njenom ličnom integritetu bi samoj Dubravki značilo i puno više, jer napustila nas je sa velikom sumnjom je li sve što je sama radila doprinijelo stvaranju jednog boljeg, poštenijeg i pravednijeg svijeta", navela je Vodopivec.
Kako je dodala, priznanje koje zaslužuje na prostoru nekadašnje zajedničke države Dubravka za života nije dobila, navodeći da je to boljelo uprkos svim velikim međunarodnim nagradama, priznanjima, gostovanjima.
"Dubravka Ugresić je sačuvala dostojanstvo jugoslavenskih književnosti i platila najveću moguću cijenu za to, sto zapravo pokazuje šta se dobije kada se pruži otpor. Dubravka je to znala i svjesno je taj teret podnijela uprkos posljedicama", rekla je Vodopivec.
