Komemorativna sjednica povodom smrti Petra Porobića, našeg proslavljenog vaterpolo trenera, održana je danas u dvorani Park u Herceg Novom.

Od legende su se oprostili sportisti, sportski radnici, njegove kolege i prijatelji, pred članovima njegove porodice, u atmosferi koja je odisala tugom i sjetom, te dubokim poštovanjem koje je Pero imao i zaslužio kao trener, zaljubljenik u vaterolo, ali, prije svega, kao čovjek.

Đuro Marić, predsjednik VPSCG, zahvalio je Peru na svemu što je uradio za crnogorski vaterpolo i sport uopšte, da bi se u emotivnom govoru oprostio od višedecenijskog prijatelja.

“Odlazak Petra Porobića za mene je, jednostavno, nešto sa čime neću i ne mogu da se pomirim. Iako sam svjestan da je Perovo srce prestalo da kuca negdje u visinama njegovog posljednjeg leta, za mene vječno ostaje osmjeh mog drugara, tako tipičan za njega. Kada je išlo po dobru, i u sportu i u životu, znao je da se široko osmjehne, klimne glavom i kaže ‘dobro je ovo‘. Kada ne bi išlo kako valja, opet osmjeh, sa rezignacijom ili onom našom bokeljskom ironijom, ili sjetom, uvjeren da se problem može i mora prevazići. Skoro da se ne sjećam kada je podigao glas, osim možda zbog očigledne sudijske nepravde, ili kada bi bodrio momke u bazenu. Pero je nosio u sebi kotorsku gospoštinu sa novskom elegancijom, koje ne dopuštaju bijes i maliciju“, kazao je Đuro Marić.

„Za Pera kažu da je bio veliki stručnjak, koji je do svjetskih visina u vaterpolu stizao savršenom i promišljenom strategijom. Možda je tako, neka bude i tako, ali ja znam da je Pero sve u životu radio srcem i emocijom, uz ogromnu predanost, a to izmiče strategiji. Strategija je proračunatost, matematika, a srce i duša se daruju onima koje voliš, a oni to prepoznaju i uzvraćaju. Pero je volio svoj Primorac i svoj Jadran, reprezentacije, davao im se iskreno i bezgranično“, rekao je Marić u oproštaju od čovjeka „dječačkog osmjeha, čije će ime vječno sijati na nebu vaterpolo svijeta“.

Boro Mračević, potpredsjednik Crnogorskog olimpijskog komiteta, sa Petrom Porobićem sarađivao je više decenija, posebno u PVK Jadran, pratio je njegov vaterpolo put i razvoj do trenera vrhunske klase.

„Provodio je sate i sate na bazenu, pripremao je svaki trening do detalja, analizirao svaki segment svake utakmice i protivnika i svog tima, izvlačio hiljade sati snimaka, kako bi mladim igračima omogućio da brže napreduju. I stvarao je velike igrače, a bio je velemajstor u tome – odjednom se ‘rađaju‘ Gojković, Jokić, Zloković, Šćepanović, Vukčević... Počinju i pobjede i titule, u SRJ, SCG, pa u Crnoj Gori, stvarali su se i novi asovi – Ivović, Radović, Prlainović...“, kazao je Mračević, podsjetivši da je Porobić bio selektor reprezentacije Srbije i Crne Gore, koja je 2005. godine bila šampion svijeta, te na početke stvaranja crnogorskog vaterpolo tima, koji je za dvije godine, pod Perovim vođstvom, prešao put od debitanta do evropskog prvaka.

U ime te slavne generacije, u ime neprevaziđenih „ajkula“, od Pera, njihovog učitelja, oprostio se Vladimir Gojković, sadašnji selektor Crne Gore.

„Slušao sam svaku tvoju riječ kao igrač, a zatim si mi dao šansu da ti mene slušaš. I slušao si me kao malo ko. Tada je, međutim, bilo lako da pričam, treba sada nešto reći...“, kazao je Gojković.

„Sjećam se tih dana, kasnog ljeta 1997. godine, kada si došao. Hvala i ljudima koji su imali ideju da te vrate u Crnu Goru i dovedu u Herceg Novi. Nije bilo lako tada, mnogo puta si mi pričao, ali ti si vjerovao i borio se. Mislim, ipak, da nisi mogao ni da pretpostaviš šta si pokrenuo. Nepunih 11 godina kasnije si ispisao najljepšu stranicu istorije crnogorskog sporta, a točak koji si ti pokrenuo kotrlja se i danas, što je najvažnije. Hvala ti u ime svih nas za sve što si nam dao, a dao si nam mnogo. Vjerovatno ćemo tek shvatiti koliko si nam zaista dao, ali tako je to kada odu veliku ljudi. Hvala ti, prije svega, što si nam vjerovao i što si nas naučio da vjerujemo. Nadam se da ćemo nastaviti da tvoje djelo sprovodimo i u budućnosti“, kazao je Gojković.

Na igračku i početke trenerske karijere Petra Porobića u Kotoru, uspjehe koje je postizao u VK Kotor, podsjetio je Siniša Kovačević, predsjednik VK Primorac.

„Nakon što je godinama po raznim meridijanima nesebično dijelio svoje bogato znanje odlučio je da još jednom svoj pečat da bokeljskom vaterpolu i doprinese da Primorac ponovo bude ono na šta ga obavezuje tradicija duga 101 godinu. Imali smo veliku zajedničku želju da se vrati u svoj matični klub na izvorište igračkih i trenerskih početaka. Htio je da svoju prebogatu karijeru okonča u Kotoru, da pomogne da se Primorac vrati tamo gdje pripada. Nažalost, želja nas iz Primorca i onih koji vole Primorac nije se ostvarila, ali njegov vrhunski način rada i sistem koji je stvorio posijao je nevjerovatnu vaterpolo klicu, koja je izrasla u sistem stručnost, upornosti i neodustajanja. Taj sistem živi i prenosiće se, a kad jednog dana Primorac bude ponovo na krovu Evrope to će biti i zbog Petra Porobića. To je njegovo nasljeđe. S ponosom ćemo generacijama koje dolaze moći da kažemo da je bio jedan od nas, Primorčev“, kazao je Kovačević.

Na adresu VPSCG stiglo je mnogo telegrama saučešća iz svih krajeva svijeta za Petrom Porobićem.

Predsjednik Skupštine VPSCG Mirza Krcić pročitao je telegram iz Kine, gdje je Pero radio posljednjih godina i ostvarivao velike uspjehe i sa muškom i ženskom selekcijom.

„Strast gospodina Porobića prema kineskom narodu, njegov nesebičan karakter, ozbiljan pristup treningu i borbeni duh u kome nema odustajanja i ubuduće će inspirisati kineske vaterpoliste“, navodi se, između ostalog, u telegramu saučešća.

U ime porodice Porobić, obratio se i svima zahvalio Petrov sin Igor.

„Bio je najbolji član naše porodice – otac, suprug, brat, ujak, đed... Tata, hvala ti na svemu“, kroz suze je izgovorio Igor Porobić.

Petar Porobić biće sahranjen u petak u Herceg Novom.