S jedne strane, pritisak Evropske unije da Srbija usaglasi svoju spoljnu politiku sa EU i uvede sankcije Rusiji, a sa druge strane, Rusija koja bi željela da Srbija ostane u statusu prijateljske zemlje koja ne žele sankcije. Prvi važan događaj u tom diplomatskom mozaiku je nedavni telefonski razgovor predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i predsjednika Rusije Vladimira Putina.

Posle razgovora, predsjednik Srbije je saopštio da je Srbija postigla veoma dobar dogovor sa Rusijom, obezbijeđeno je nesmetano snabdijevanje gasom i da će cijena gasa za Srbiju biti višestruko niža nego za druge u Evropi. U tom trenutku ta cijena je tri puta niža, a tokom zime će biti niža deset do dvanaest puta, ističe Vučić. Sporazum će biti potpisan na tri godine, rekao je Vučić i dodao da je od Putina dobio i informaciju o situaciji na terenu u Ukrajini.

U Moskvi, Kijevu i na Zapadu su na stolu neki ponuđeni mirovni sporazumi, ali to nije nešto čime treba da se bavimo“, istakao je predsjednik Srbije.

Srbija kao značajan faktor

Međutim, telefonski razgovor dvojice predsjednika bio je pod znakom pitanja, što je izazvalo razne spekulacije u srpskoj javnosti. Kada je portparol Kremlja Dmitrij Peskov rekao da takav razgovor nije ni planiran, mnogima je to bio signal da je prijateljska saradnja dvije zemlje ugrožena i da Kremlj šalje poruku Beogradu.

Političke stranke u Srbiji – svaka sa svojih pozicija – iskoristile su taj trenutak da kritikuju Vučićevo sjedenje na dvije stolice. Zagovornici sankcija su to vidjeli kao znak da se na Rusiju ne može ozbiljno računati, dok je takozvana patriotska opcija to vidjela kao šamar Vučićevoj nedosljednosti u odnosima sa Rusijom.

Međutim, pokazalo se da je međunarodna pozicija Rusije takva da je Srbija previše važan faktor da bi Moskva bez ikakve potrebe ugrozila dobre diplomatske odnose sa Beogradom.

(U) bezbjedno snabdijevanje gasom

U svakom slučaju, osnovno pitanje posle razgovora dvojice predsjednika je koliko Srbija može da bude rasterećena kada je riječ o snabdijevanju gasom? Politički analitičar Dragomir Anđelković smatra da Srbija može i ne može da odahne.

„Ako posmatramo stvari u okviru rusko-srpskog sporazuma, svakako smo sigurni. S druge strane, rat i potencijalna kulminacija sukoba mogu u nekom trenutku dovesti do poremećaja u snabdijevanju. Ali ne vjerujem da to može biti trajno, jer Evropa nema alternativu ruskom gasu“, rekao je Anđelković za Dojče vele (DV).

Igor Novaković, direktor istraživanja Centra za međunarodne i bezbjednosne poslove (ISAC fond), ističe za DV da ostaje da se vidi koliko je ovo samo komercijalni ugovor ili će biti podložan političkim tumačenjima:

„Mislim, prije svega, kako bi se Rusija odnosila prema Srbiji kada bi zaista počela da uvodi sankcije, odnosno da se pridruži paketima sankcija Evropske unije. Čuli smo od nekih ruskih zvaničnika da imaju razumijevanja za stav Srbije, ali se sada postavlja pitanje gdje su granice tog razumevanja i da li je Rusija – osim gasa – uopšte toliko važna Srbiji“, rekao je on.

Diplomatska bitka između EU i Rusije

Međutim, ruska diplomatska inicijativa neće stati na ovom telefonskom razgovoru, jer će 7. juna u Beograd doputovati ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov. Ovo će biti prva posjeta visokog ruskog zvaničnika od početka rata Ukrajini. Pretpostavlja se da će tom prilikom u prvom planu biti teme snabdijevanja energentima, situacije u Ukrajini i sankcija.

Lavrov će doći samo nekoliko dana prije posjete njemačkog kancelara Olafa Šolca Srbiji.

U kojoj mjeri će Srbija uspjeti da pomiri ove dvije protivrječnosti: insistiranje EU na sankcijama Rusiji i želju Moskve da to ne čini?

Zapadni političari izjednačavaju sankcije Rusiji sa odricanjem od naših nacionalnih interesa na Kosovu i u regionu, posebno u Republici Srpskoj“, rekao je Dragomir Anđelković i dodao da „Srbija zato mora da ostane u dobrim odnosima sa Moskvom“.

„Moskva je faktor koji nam pomaže da odbranimo te ugrožene nacionalne interese. Ne treba da se priklonimo bilo kome – Rusija to od nas ne traži – ali ako Zapad vrši pritisak na Srbiju, onda to jača svijest u Srbiji da pritisak nije zbog Rusije već zbog nas. Ako se to uradi, onda je to pokušaj da svojim rukama radimo protiv sopstvenih nacionalnih interesa“, smatra Anđelković.

Simbolični značaj sankcija

Šteta Rusiji od srpskih sankcija je minimalna, kaže Igor Novaković i kaže da je za Moskvu „mnogo važnije ono što su druge evropske zemlje već uradile”. To je važnije u simboličkom smislu."

Novaković navodi da je „Srbija sada na neki način u relativno dobroj poziciji, jer će proći još nekoliko mjeseci do formiranja nove vlade, a sigurno nije dobro da tehnička vlada donosi takve odluke”. A vidjećemo u budućnosti“, rekao je direktor istraživanja Centra za međunarodne i bezbednosne poslove (ISAC fond).

Sankcije - tačka svjetskih podjela

Sankcije Rusiji su i dalje glavno političko pitanje i moglo bi se reći da su paralisale gotovo sve druge oblasti političkog života u Srbiji. Dragomir Anđelković napominje da su sankcije Rusiji dio nekih globalnih dešavanja.

„Svi su ili uveli sankcije Rusiji ili su se suprotstavili na ovaj ili onaj način i nastavili da sarađuju sa Rusijom. Ona je postala tačka razdvajanja između zemalja evroatlantskog bloka i ostatka svijeta. Srbija nije izuzetak, jer su mnogi iskreno zabrinuti, ali ima i političkih zloupotreba. Neki koriste ovu priliku da pokažu lojalnost Zapadu, a drugi da građanima pošalju poruku da su veoma patriotski nastrojeni, jer, kako vide, srpski interes stavljaju na prvo mjesto“, napominje Anđelković.

Pitanje odnosa sa Rusijom i EU je već dvadeset godina ključno političko pitanje u Srbiji, kaže Igor Novaković. „To je bila linija podjele od 2000. godine, neko vrijeme nakon toga bila je takoreći pod vodom, ali sada se ponovo pojavljuje.

„Činjenica je da je jedan broj političkih partija preskočio cenzus zahvaljujući protivljenju sankcijama Rusiji. Ali to je problem nedostatka kritičkog diskursa u Srbiji, problem je u proruskoj propagandi, koja često dolazi direktno iz domaćih medija, a ti mediji i dalje imaju potpuno nekritički odnos prema onome što se dešava u Ukrajini. zaključio je Igor Novaković.