Mamci namazani Furadanom ili drugim zabranjenim pesticidima fatalni su za zaštićene vrste ptica i divlje životinje. U talasima trovanja u Srbiji nestaju krstaši, bjelorepani, mišari, bjeloglavi supovi, sokolovi i druge ptice grabljivice, a počinioci se gotovo nikada ne otkriju, upozoravaju stručnjaci.
Nagađa se da u seoskim sredinama mještani zatrovano meso bacaju šakalima, lisicama ili divljim svinjama. Ptice mesožderke nalete na to meso ili otrovane leševe i tako stradaju, prenosi N1.
Analize leševa životinja kod sumnje na trovanje, često su pokazivale prisustvo furadana – opasnog pesticida koji bi u vrlo malim količinama mogao da ubije i čovjeka. Koristio se do 2014. godine u poljoprivredi, a onda je zakonom zabranjen. Ipak, praksa pokazuje da ga još ima, bilo na zalihama od ranije, bilo da se švercuje iz inostranstva.
U Specijalnom rezervatu prirode „Gornje podunavlje“, koji je još poznat kao dio „Evropskog Amazona“, najveće je stanište bjelorepana u Srbiji. Stručnjaci iz Javnog preduzeća „Vojvodinašume“, koje gazduje tim rezervatom, čine sve da zaštićene grabljivice sačuvaju od trovanja.
- Bjelorepan je predator koji se nalazi na vrhu lanca ishrane. On je najsposobniji lovac. Međutim, bjelorepan ima problem tokom zime, kada se riba krtoži u dubini i povlači se, objašnjava inženjer šumarstva Bojan Tadić iz JP Vojvodinašume.
Tada su orlovi spremni da pređu veliku razdaljinu u potrazi za hranom, objašnjava, a svaki izlazak iz zaštićenog područja postaje opasan – ne samo zbog trovanja, već i jer se hlade jaja u gnijezdu.
Da bi to spriječili, stručnjaci im obezbjeđuju prihranu u blizini staništa, uglavnom životinjski otpad.
- Kada traži hranu, u stanju je da pređe desetine kilometara, dok ne nađe nešto. Da to ne bi radio, mi ga na neki način štitimo, em od trovanja, em zbog gubitka vremena, da bi smanjio taj period da bi došao do hrane, dodaje Tadić.
Radnici Vojvodinašume u uspješnoj akciji 2016. godine pronašli su, oporavili i vratili u prirodu Apatinskog rita ženku bjelorepana. Veterinari su sumnjali da je otrovana.
Nažalost, nemaju sve priče srećan kraj. A širom Srbije takvi slučajevi se ponavljaju uprkos tome što je zakonom zaprijećen zatvor ili novčana kazna.
Uz represivne mjere i angažovanje institucija na tom problemu, važna je edukacija. Baš time se bavi specijalan rezervat Gornje podunavlje, gdje dolaze đačke ekskurzije, turisti i porodice na izlet.
- Kao svaki rezervat biosfere, to je zajednica prirode i čovjeka. Uz rezervate Gornje podunavlje i Karađorđevo, tu su sela, naselja i okolina. To je zajednica prirode i čovjeka, saradnja, održivo gazdovanje i korišćenje. Nadamo se povećanom broju gostiju koji će prepoznati važnost, svojom posjetom se edukovati, rekla je samostalna referentkinja za zaštitu životne sredine i zaštićeno područje Radmila Šakić Peurača.
Uz trovanje zaštićenih vrsta, na spisku najčešćih kažnjivih djela protiv životinja u Srbiji su i krijumčarenje, sakupljanje i držanje divljih vrsta, kao i uništavanje ribljih fondova, stoji u izvještaju Svjetske organizacije za zaštitu prirode. Zakoni se nedovoljno primjenjuju u praksi, kaznena politika je blaga, a kapaciteti institucija za otkrivanje prestupa slabi, pa počinioci često ponavljaju te zločine, pokazala je analiza.
