Honsić sa stadom / DAN

Mladi da nađu računicu i posvete se stočarstvu

Višedecenijski problemi koji se reflektuju kroz nezaposlenost u značajnoj mjeri utiču na odliv mladih iz ruralnih sredina ka većim gradovima i inostranstvu. Zato ne čudi i što je u selima sve manji stočni fond. U rožajskoj opštini, u selu Honsiće, do samo prije dvije decenije bilo je prepoznatljivo po uzgoju stoke, posebno ovaca.

Danas je slika sasvim drugačija. Meho Honsić, koji trenutno odgaja oko stotinak ovaca i desetak krava, kaže da je omladina u potrazi za boljim životom masovno napustila ovo selo te da u njemu danas ima svega dvanaestak domaćinstava.

- Ovdje ima dosta praznih kuća koje su izgradili naši žitelji koji rade i žive u inostranstvu. Te kuće su zaključane osim kada njihovi vlasnici dođu na par dana u vrijeme godišnjih odmora. Ovdje je ostala moja generacija koja će za najviše desetak godina izumrijeti, a onda će ovo selo, u kojem smo svojevremeno odgajali preko 1.500 grla ovaca i na stotine krupne stoke, biti potpuno ugašeno – kazao je Honsić za "Dan".

Od svih domaćinstava koja su se bavila uzgojem ovaca, jedino sačuvano stado je upravo ovog uzornog domaćina.

- U ovom poslu sam našao računicu, a takođe mi pričinjava i ogromno zadovoljstvo. Sijeno je prošle godine rodilo dobro tako da imamo dosta hrane za stoku. Kukuruz jeste skup, ali mi smo ga zamijenili brašnom i vreću od 30 kila plaćamo po sedam eura. Time prehranjujemo ovce, jagnjad i krave. Zadovoljan sam državnim subvencijama tako da od ovog posla, zaista može vrlo kvalitetno da se živi, ali samo uz dobar uzgoj i pažnju koju treba konstantno pružati životinjama – kaže Honsić. U ovom poslu pomaže mu i supruga. On priča da se nekada "nijesu mogli razminuti od stoke", a danas je mnogo lakše odgajati stado jer, kako kaže, planine i livade su puste.

Vunu niko ne traži

Kod ovog domaćina jagnjad od šest mjeseci su od 120 do 200 eura po komadu, dok ovca bez jagnjeta iz njegovog tora košta 150 eura po grlu.

Honsić ističe da ljeti svoju stoku izdiže na katune na Vlahove gdje ih odgaja na oko 21 hektar svog zemljišta.

- Za sir smo ove godine uzeli premije od po 160 eura po kravi dok je premija po ovci izosila osam eura. Moje ovce se jagnje po dva puta a veliki broj njih se i blizni i ja i supruga u svemu tome vidimo zaradu. Za dobre uslove smo se sami pobrinuli i sve što nam treba sami smo kupili. Napravili smo kvalitetnu štalu i stado držim čisto iz meraka od kojeg imamo znatne prihode. Jedini problem je vuna koju nemamo kome da prodamo. Dali bismo je i besplatno samo da je se oslobodimo, ali je niko ne traži – zaključuje Honsić.

- Jedini sam u selu koji stoku odgaja preko cijele godine, dok se moji rođaci stočarstvom bave zbog trgovine. Volim stoku i izričito odgajam "soru" koju smatram izuzetnom ovcom, a koja dobro podnosi ovdašnje klimatske uslove. Kada je riječ o jagnjadima, za sada ih imamo 50, a očekujemo da će se još toliko ovaca ojagnjiti. Nemam problema sa prodajom mojih proizvoda, čak ni da ih imam još ovoliko. Svako grlo prodam tokom kurban bajrama kada je potražnja povećana. Isti slučaj je i sa punomasnim sirom koji pravi moja supruga. Prodajemo ga na kace i to, ljetnji po šest eura, a zimski koji je izričito od kravljeg mlijeka ide po pet eura za kilogram. Godišnje prodamo oko 40 kaca sira od kojih je mnogo njih otišlo u inostranstvo – kaže Honsić.

On je pozvao mlade da nađu računicu i otpočnu biznis u stočarstvu.

- Mladi ljudi idu u inostrnastvo i za mjesec zarade tri, četiri hiljade eura i od toga ovdje mogu lijepo da žive nekoliko mjeseci. Te pare ovdje teško mogu da zarade, ali gledano dugoročno vjerujem da je stočarstvo veoma isplativ posao. Ipak, rijetkost je da mladi žele da se bave ovim poslom. Ja sam prije par godina odgajao više od 150 ovaca, a kako starimo sve manje možemo da iznesemo teret, pa svake godine smanjujem broj grla. Moj sin je zaposlen u Domu zdravlja i već sam siguran da me neće naslijediti u ovom poslu – rekao je Honsić.