Svi državni organi, koji odlučuju o pravima stranaca u ekstradicionom postupku, treba međuinstitucionalno da sarađuju i budu svjesni obaveze primjene Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i standarda Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP), kazala je sutkinja Ustavnog suda Snežana Armenko.

Ona je rekla da se pred ESLJP u Strazburu komuniciralo o par predmeta zbog navodne povrede prava stranaca u ekstradicionom postupku u Crnoj Gori, ali da ni u jednom predmetu do sada nije utvrđena bilo koja povreda Konvencije.

Armenko, koja je autorka priručnika "Konvencijska prava stranaca u ekstradicionom postupku u Crnoj Gori", navela je da činjenica da do sada nije utvrđena povreda, ne znači da je stanje poštovanja prava stranaca u ekstradicionom postupku na zadovoljavajućem nivou.

„Ukoliko se u određenom periodu ne uskladi postupanje državnih organa sa zahtjevima Konvencije, može doći i do utvrđivanja povrede Konvencije pred ESLJP“, kazala je Armenko u intervjuu agenciji MINA.

Ona je rekla da je Priručnik napisan po uzoru na jedan reprezentativni slučaj, u kojem je postupala kao zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, a koji je otkrio anomalije u zakonskim rješenjima u toj oblasti i u njihovoj primjeni.

Armenko je navela da je u tom predmetu donijela mišljenje, utvrđujući da je podnosiocu pritužbe povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost, kao i pravo na djelotvorni pravni lijek.

„Za vrijeme mog rada kao zamjenice Ombudsmana, primijećen je porast broja pritužbi stranaca u ekstradicionom postupku u Crnoj Gori, ali samo u dva predmeta su utvrđene povrede njihovih prava“, kazala je Armenko.

Ona je, odgovarajući na pitanje da li Crna Gora generalno poštuje prava stranaca u ekstradicionom postupku, rekla da nije primjećeno sistemsko negiranje procesnih garancija osobama u ekstradicionom postupku, budući da je u samo dva predmeta utvrđena povreda.

Armenko je navela da su, na osnovu činjenica utvrđenih u slučaju koji je poslužio kao osnov za pisanje Priručnika, kao i izjašnjenja u drugim predmetima iste ili slične problematike, utvrđeni način i pravila postupanja svih državnih organa koji u nekom trenutku odlučuju u postupku sprovođenja ekstradicije stranaca koji su pritvoreni u Crnoj Gori.

Ta praksa se, kako je kazala, sa aspekta zahtjeva Konvencije postavila kao upitna i svakako zahtijeva pojačanu pažnju u postupanju.

Armenko je rekla da je upravo iz toga razloga AIRE centar objavio Priručnik u kojem su predstavljena opšta pravila i standardi koje je ESLJP razvio prilikom odlučivanja o pravima stranaca u ekstradicionom postupku.

„Cilj Priručnika je da se pregledom i analizom nacionalnog pravnog okvira i analizom slučaja pred crnogorskim organima koji su odlučivali u ekstradicionom postupku, dođe do identifikovanja postupanja koja zahtijevaju pojačanu pažnju, analizu i upućivanje na obaveznu primjenu standarda ESLJP u primjeni Konvencije“, dodala je Armenko.

Ona je kazala da je Priručnik obogaćen predlozima u cilju poboljšanja prakse postupanja u predmetima ekstradicije u skladu sa standardima ESLJP, kao i predlogom mogućih zakonodavnih izmjena koja regulišu tu pravnu oblast.

Armenko je pojasnila da u postupcima sprovođenja ekstradicije u Crnoj Gori učestvuje više državnih organa, svaki sa aspekta svoje nadležnosti, ponekad istovremeno, a ponekad pojedinačno, zavisno od pitanja koje se pokreće u svakoj konkretnoj situaciji.

„Iz tog razloga važno je napomenuti da svi relevantni državni organi koji u nekom trenutku odlučuju o pravima osoba u ekstradicionom postupku, treba da djeluju zajednički, kooridinisano, unutarsektorski, kao i da međuinstitucionalno sarađuju“, poručila je Armenko.

Ona je dodala da državni organi treba svaki slučaj da posmatraju imajući u vidu njegove specifične okolnosti, bez obzira na trenutnu opterećenost predmetima.

Armenko je istakla da svaki državni organ, sa aspekta svoje nadležnosti, treba da bude svjestan obaveze primjene Konvencije i standarda ESLJP kada odlučuje o pravima stranaca u tom postupku.

Ona je kazala da svaki državni organ mora biti svjestan da odluka koju donese u određenoj fazi sprovođenja postupka ekstradicije može predstavljati miješanje u neko pravo stranca, a povreda ili nepoštovanje bilo koje od obaveza koje su nametnute Ustavom i Konvencijom može dovesti do određenih pravnih reperkusija.

„A to je, prvenstveno, vođenje postupaka pred nadležnim sudovima za naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava ličnosti usljed nepravilnog i nezakonitog rada, a u krajnjem do podnošenja predstavke pred ESLJP i utvrđivanja odgovornosti države zbog učinjene povrede“, navela je Armenko.

Ona je rekla da je prepoznavanje situacija kada neka odluka, radnja, ili nepostupanje može predstavljati miješanje u pravo stranca u ekstradicionom postupku - najveći izazov sa kojim se susreću državni organi u postupcima sprovođenja ekstradicije.

Izazov je, kako je dodala Armenko, i prepoznavanje toga koje pravo se aktivira, koji su standardi koji se zahtijevaju i kako postupiti i odlučiti na način da se ta prava ne povrijede.

Ona je kazala da je sigurna da će državni organi koji odlučuju u ekstradicionom postupku, do eventualnih izmjena relevantnih zakona, preduzeti odgovarajuće generalne mjere, kako bi ispravili uočene nedostatke i doveli do ujednačene prakse i postupanja koje će ispunjavati zahtjeve Konvencije i standarde ESLjP.

Armenko je poručila da bi trebalo razmotriti propisivanje pravila postupanja ili smjernica, kako bi postupanje nadležnih organa zadovoljilo uslov predvidivosti i preciznosti zakona i prakse u smislu standarda ESLJP.

To se, kako je dodala, posebno odnosi na praksu tumačenja trajanja ekstradicionog pritvora, kao i pravila postupanja u situacijama kada osoba u ekstradicionom pritvoru podnese ili ne podnese zahtjev za azil.

Armenko je poručila da će i sa pozicije sudije Ustavnog nastaviti da prati da li se postupa u skladu sa zahtjevima Ustava i Konvencije i da li se u potrebnom stepenu obezbjeđuje zaštita prava stranaca u ekstradicionom postupku u Crnoj Gori.

Ona je, govoreći o važećoj legislativi, kazala da se, analizirajući postupanje relevatnih državnih organa prilikom sprovođenja postupka ekstradicije, primjećuje nepreciznost odredbi i njihova nekonzistenost i po slovu zakona i u primjeni, posebno onih koje se odnose na osobe koje se nalaze u ekstradicionom pritvoru određenom u cilju izručenja.

Armenko smatra da je neophodno izmijeniti Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći (ZMPP) na način što će njegove odredbe biti jasne, precizne i predvidive i sa stanovišta teorije i u praksi, pri čemu se mora jasno upućivati na odredbe zakona koje se shodno primjenuju zavisno od situacije.

„Kako bi sam zakon i postupak sprovođenja ekstradicije bio jasan precizan, predvidiv i dostupan i time lišen proizvoljnosti u postupanju, kao i kako bi isupunio uslove “zakonitosti” kako to zahtijeva ESLJP“, dodala je Armenko.

Upitana da li je dobro zakonsko rješenje prema kojem konačnu odluku o izručenju donosi ministar pravde, i da li se odluka koju on donese može cijeniti kao isključivo politička, ona je kazala da ne smatra da je takvo rješenje loše.

„Odluka koju donosi ministar pravde jeste pravno politička, ali ona mora da uslijedi nakon što se ekstradicioni postupak sprovede onako kako to zahtijevaju standardi ESLJP“, zaključila je Armenko.