Rektor Univerziteta Crne Gore prof. dr Vladimir Božović primio je danas najstarijeg brucoša Univerziteta Crne Gore, 87-godišnjeg Branislava Radulovića, studenta Mašinskog fakulteta na studijskom programu Drumski saobraćaj.
Božović je pozdravio primjer koji je Radulović dao svojim mnogo mlađim kolegama. On se osvrnuo na slične primjere kojima je svjedočio u Americi, kao student doktorskih studija na Florida Atlantik univerzitetu, radeći istovremeno i kao asistent u nastavi, a potom i predavač.
-Često su u grupama, na predavanjima, bili ljudi poput Vas, koji su završili svoje profesionalne karijere, završili i ozbiljne studije i upisali druge. Moje iskustvo govori da je to bilo dobro kako za njih, njihovu mentalnu kondiciju, i generalno, kontakt sa svakodnevicom u obrazovnom i naučnom smislu, tako i za ostale, kao primjer i podsticaj- kazao je Božović.
On je dodao da je uvjeren da će odjek o njegovom primjeru u javnosti uticati na sve one koji su zastali na putu edukacije i ličnog usavršavanja i podstaći ih da nastave da se usavršavaju.
-Ja sam uspio ako natjeram bar jednog studenta da se ozbiljno bavi svojim poslom. Oduševljen sam sa predavačima, toliko nastoje da približe gradivo čovjeku, da samo slušajući predavanja možete završiti fakultet. Imao sam sreću što sam upao u grupu mladih momaka i djevojaka koji su jedno blago za Crnu Goru. Vidim tu buduće stručnjake, rukovodioce iz svih oblasti. Nijesu nimalo zavidni, ni ljubomorni, kao što je to kod nas starih bila navika, nego je uživanje sa njima studirati. Nikad nijesam došao da mi nijesu pružili ruku i prvo se pitali sa mnom. To je za mene satisfakcija- prenio je svoje utiske Radulović.
On je dodao da mu mladi ljudi daju snagu i volju da što duže istraje u svom nastojanju da završi studije, iako godine čine svoje, a uz tehnologiju koja je umnogome napredovala, teže je i snaći se.
-Imao sam dobrog profesora matematike, Rada Boškovića, mislim da bi se i on teško snašao danas. Kibernetika je za mene nešto novo, napreduje iz sata u sat. Od velike pomoći za studije mi je to što sam geodetske struke, koje je dosta povezana sa mašinstvom, a šta god se zamisli, potreban je projekat koji treba da izradi mašinski inženjer- kazao je Radulović.
Sa računarima, kako je rekao, nikad u životu nije radio.
-Moj prvi čas sa profesorom Aleksandrom Vujovićem - toliko sam se zanio na tom času da nijesam ni primijetio da se čas završio i da nikog nema u učionici- kazao je Radulović.
Radulović je otac četvoro djece, jednog sina i tri kćerke, a djed sedam unuka i jedne unuke. Unuka Andrea Mihailović, koja je saradnik na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore, mu je i bila glavna podrška da upiše fakultet.
-Ne mogu se pohvaliti sa nekim dobrim rezultatima na fakultetu. Nijesam ni među najgorima ni među najboljima, ali tu sam- skroman je Radulović.
Za sebe je naveo da je prva posleratna generacija prvaka koji su upisali osnovnu školu. Oduvijek je volio izazove, a u poslu je bio predan i zahtjevan. Radio je u Republičkoj geodetskoj upravi Crne Gore, kao rukovodilac, a u Iraku je jedno vrijeme predvodio jugoslovensku stručnu ekipu geodeta i inženjera, među kojima je bilo i doktora nauke iz Bosne i Hercegovine i Slovenije. Njegova djeca su danas obrazovani i samostalni ljudi.
-Ja sam bogat čovjek jer imam mirnu savjest i zdravu porodicu- zaključuje Radulović.
Rektor Božović se zahvalio na njegovoj posjeti i iskazao spremnost, u ime Univerziteta Crne Gore, da pruži podršku i savlada eventualne prepreke u ostvarivanju njegove ambicije da se dodatno obrazuje i usavršava.
