Crna Gora je već 32 godine zvanično jedina država u svijetu koja je Ustavom definisana kao ekološka, ali za više od tri decenije nije se mnogo odmaklo od slova na papiru, čak je stanje izazovnije neko ikad, smatraju sagovornici "Dana". Ipak, ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ana Novaković Đurović smatra da Crna Gora sa prirodnim potencijalima, uz adekvatno upravljanje, i dalje ima sve šanse da bude primjer prave ekološke države.
Usvajanjem Deklaracije 20. septembra 1991. godine na Žabljaku Crna Gora je postala prva ekološka država na svijetu, a taj dokument je već naredne godine predstavljen na konferenciji UN o zaštiti životne sredine.
Direktorica Centra za klimatske promjene UDG Ivana Vojinović, inače bivša dugogodišnja direktorica Direktorata za zaštitu životne sredine, kazala je za "Dan" da je proglašenje Crne Gore ekološkom državom prije 32 godine, u to vrijeme, pa čak i za današnje uslove, bilo vizionarski i civilizacijski iskorak. Međutim, kako dodaje, u godinama koje su uslijedile ispostavilo se da implementacija tog koncepta u praksi nije tekla dinamikom koju je javnost očekivala.
– Problem je što tokom protekle tri decenije nismo postigli konsenzus o tome koja je definicija ekološke države, niti je do kraja shvaćeno koje je ogromne izazove ta zamisao postavila pred društvo u cjelini. Uprkos tome, šteta bi bila da Crna Gora ne nastavi da gradi svoj ekološki identitet, koji nije vezan samo za prirodu, za prirodne ljepote, za bogat biodiverzitet... Vezan je i za ponašanje ljudi, za znanje ljudi, za kulturu ponašanja. Dakle, dalja izgradnja Crne Gore kao ekološke države u rukama je svih nas, svih oko 620.000 građana, kao i svih nadležnih institucija. Pitanje ekološkog identiteta traži da svaki građanin svojim ponašanjem, a još više razumijevanjem ovih problema, doprinese njihovom rješavanju – istakla je Vojinović.
Ona je naglasila da postoje značajne pozitivne stvari, a izdvaja sanaciju i rekultivaciju jalovišta rudnika olova i cinka u Mojkovcu, remedijaciju deponije Maljevac u okviru TE Pljevlja, jalovišta Gradac u Rudniku Šuplja stijena, kao i Brodogradilišta Bijela, odlagališta "Čarkovo polje" na Žabljaku, "Vrtijeljka" na Cetinju, "Vasove vode" u opštini Berane i "Zaugline" u opštini Šavnik. Međutim, kako ističe, izgleda da se Vlada nikako ne bavi remedijacijom bazena crvenog mulja, koji već pola vijeka postoje u našem prostoru i predstavljaju ekološku opasnost.
– Nažalost u posljednje tri godine u oblasti životne sredine i klimatskih promjena nije bilo zakonodavne aktivnosti jer Vlada i Skupštini za 1.000 dana nijesu predložile nijedan zakon. Na današnji dan Crna Gora nema ključne strategije u ovoj oblasti, i to u oblasti biodiverziteta, vazduha (problem zagađenja vazduha se nastavlja iz godine u godinu, i to ne samo u Pljevljima, već i u Bijelom Polju, Podgorici i Nikšiću), dezertifikacije, hemikalija, nemamo državni plan upravljanja otpadom. A kada nemate strategiju, nemate viziju niti dugoročni plan djelovanja, problemi na terenu postaju sve složeniji. Sve ovo je navedeno i u zadnja dva godišnja izvještaja EK. Iz posljednjeg Izvještaja Evropske komisije o Crnoj Gori iz oktobra 2022. možemo da vidimo da niti se prethodna, a ni aktuelna vlada nisu ozbiljno bavile ovim poglavljem. Već drugu godinu zaredom Crna Gora ne napreduje u poglavlju 27, što je sada već zabrinjavajući trend. Bojim se da će naredni izvještaj koji će nam EK isporučiti sredinom oktobra biti najlošiji od kada Crna Gora pregovara sa EU kada je riječ o poglavlju 27. I dalje su prisutni problemi u očuvanju biodiverziteta Ulcinjske solane, zbog kojeg je ovaj lokalitet proglašen zaštićenim područjem na nacionalnom i međunarodnom nivou, jer su izostali infrastrukturni radovi na sanaciji nasipa, bentova i pumpi, pa je i dalje prisutan rizik od gubitka biodiverziteta ovog prostora i opstanka ptičje populacije koja migrira, stanuje i gnijezdi se na Solani. Negativno je to što Crna Gora ne ispunjava preporuke Bernske konvencije vezano za projekat Porto Skadar Lake, a što je ponovljeno na posljednjem sastanku u Strazburu – kazala je Vojinović, dodajući da su rijeke Crne Gore sve zagađenije, a u najgorem stanju su Ćehotina, Morača, Ibar, Lim i Bojana.
Po riječima ekološkog aktiviste Ivane Čogurić, kada govorimo o Crnoj Gori kao ekološkoj državi, danas smo u iluziji i hodamo stazom oksimorona.
– Dan ekološke Crne Gore postao je praznik dok se zalihe prirode prazne. Prva i jedina ekološka država na svijetu! Kakva je to čast mogla biti! Međutim, budući da ta ideja nije zaživjela, ostaje nam da se nadamo da ćemo za 100 godina od proglašenja ekološke države moći da kažemo da smo u potpunosti uspjeli – rekla je Čogurić.
