Godina je od najsmrtonosnije katastrofe u modernoj istoriji Turske. Zemljotres je sravnio čitave gradove na jugoistoku zemlje i u susjednoj Siriji. Poginulo je više od 50.000 ljudi u Turskoj, gotovo šest hiljada u Siriji. Milioni su ostali bez krova nad glavom. Godišnjicu zemljotresa obilježili su pomeni, ali i protesti onih koji kažu da ih je država zaboravila.
Prva ekipa koja je otišla u pomoć toj državi, bio je tim crnogorskih vatrogasaca iz Nikšića i Podgorice. Godinu kasnije, scene koje su tamo vidjeli, kažu, ne zaboravljaju. No, to je za njih bila škola, ali i iskustvo koje je donijelo nova prijateljstva. Kako su ispričali za Televiziju E nadaju se da će se ponovo sresti sa kolegama iz Turske, ali ljepšim povodom.
Tišina koja govori više od riječi, tako vatrogasac iz Nikšića Goran Tripković opisuje, ono što je video u Turskoj, nekoliko dana nakon razornog zemljotresa. Zajedno sa kolegama iz Nikšića, bez mnogo razmišljanja, prije godinu, spakovalo je kofere i otišao da pomogne, kako kaže, prijateljima. Godinu kasnije, prva riječ koja ga asocira na akciju u Turskoj je - borba.
- Ta njihova borba se ogledala u nevjerovatnoj tišini, u nekoj disciplini koju su pokazivali i samim tim tjerali nas koji smo došli da im pomognemo da što više i svu svoju energiju damo i dođemo do zatrpanih ljudi - priča Tripković.
Spasioci iz male Crne Gore su, kaže, pookazali da smo veliki kad je najteže. Crnogorski spasioci slavili su kad su izvukli živog dječaka Ahemta, ali Goran neće zaboraviti ni osamnestogodišnje blizance.
- Trenutak kad su oni izvučeni napolje je bio kao, kako bih vam to slikovito objasnio, kao da smo u finalu Lige šampiona ili finalu Svjetskog prvenstva u fudbalu kada u zadnjoj sekundi padne gol i dođe do pobjednika. Taj trenutak mi je ostao u sjećanju i biće mi vjerovatno kroz čitav život neka uspomena na to da i tako u katastofalnoj situaciji postoje lijepi momenti zbog kojih čovjek živi i zbog kojih se raduje - sjeća se on.
Raduju se spasioci iz Crne Gore i novom prijateljstvu sa kolegama iz Turske. Često se, kaže Tripković čuju, ali i ne preskaču da čestitaju jedni drugima praznike.
- Upravo smo sinoć poslali poruku kolegama u Kahranmašu i oni su nam odgovorili. Njihov poziv i dalje stoji, da kad se grad dovede u red da ga posjetimo. Nadamo se da ćemo sa turskim kolegama ponovo sjesti, ali sa nekim drugim pričama, sa nekim ljepšim temama i da ćemo se nažalost možda prisjetiti tih loših slika, ali zbog tih loših slika smo stekli prijateljstvo koje ćemo produbljivati - navodi Tripković u intervjuu za Televiziju E.
Nakon zemljotresa u Turskoj priče o crnogorskim spasiocima bile su u centru medijske pažnje i javnosti. Međutim, kad se sve slegne, spasioce skoro niko ne pominje.
- Niko nas se ne sjeća, dok se nešto ne desi. Kad se desi, onda nas svi hvale, svi govore kako ste vi ovakvi, kako ste vi onakvi, ali kad halabuka prođe, kad se ta prašina slegne, jednostavno sve zaćuti, pojavi se opet zid ćutanja. Mi uporno pokušavamo da promijenimo trenutni sistem, jer mislimo da ovaj sistem od početka, od 2006. od kad smo postali nezavisna država, nije na pravim nogama. Mi pokušavamo, ali iskreno vam kažem, ne uspjevamo. Zašto, zato sto donosioci odluka ne vide probleme, ili ne žele da ih vide - kaže Goran Tripković.
Crnogorski vatrogasci, njih 52 iz Podgorice i Nikšića, bili su prvi spasilački tim koji je došao u Tursku iz druge države, nakon razornog zemljotresa u toj državi koji se dogodio 6. februara prošle godine.
