Dom zdravlja Glavnog grada obilježava “Dan borbe protiv alkoholizma – 1. april”, pod parolom “Budi pametan, budi trijezan”.

Kako su saopštili iz te zdravstvene ustanove, sledeće sedmice, biće upriličeni Dani otvorenih vrata u Centru za mentalno zdravlje “Podgorica“, što znači da će svi zainteresovani članovi porodice zavisnika, kao i sami zavisnici od alkohola, moći da se jave i potraže pomoć psihijatra i psihologa, bez uputa.

- Bojim se ljudi koji za sebe tvrde da su jaki i da nikada ne zapadaju u krize jer je to zabluda . Šifra f10 govori da je neko imao ili ima problem sa pijanstvom. Alkoholizam je hronična bolest zavisnosti koja ne uključuje samo fizičke i psihičke, već i psihosocijalne probleme pacijenta, njegove porodice i okoline. Ne radi se ni o kakvoj lošoj navici, kako se često u narodu misli već o pravoj bolesti koja ima svoju etiologiju, simptome, tok, prognozu i liječenje. Zabrinjava činjenica da je po broju oboljelih alkoholizam na trećem mjestu iza oboljenja i malignih oboljenja, kazala je psihijatarica Branka Prurilja.

Naročito zabrinjava podatak, navodi ona, da najranjivija kategorija stanovništva – “djeca rano počinju sa uzimanjem alkohola”.

- Prvu čašicu često probaju u krugu porodice, na slavi, rođendanu, svadbi, zajedničkim okupljanjima, a veliki uticaj na omladinu imaju mediji sa reklamama, serijama, gdje poznate ličnosti reklamiraju određenu vrstu pića, zatim vršnjaci, roditelji, okruženje. Zato kažemo da da je alkohol ubica broj jedan za omladinu, jer se često pod uticajem alkohola dešavaju saobraćajne nezgode i nesreće, maloljetnička delifekcija i samoubistvo, dodaje.

Korona je, po njenim riječima, dodatno doprinjela da se trend u svijetu proširi a to je online kupovina alkohola.

- Online kupovina alkohola bila je u porastu 2019. godine i to je bila glavna tema na međunarodnom seminaru na kojem sam učestvovala u Pragu. Žene naravno nisu imune na alkohol, i dok jedne piju kući krijući, druge piju u kafanama, a tradicija i običaji utiču na to da žene rijetko traže pomoć specijaliste. Alkoholičar nikada nije sam u svojoj bolest, već pati i oboljeva često cijela njegova porodica, naglasila je ona.

Ona navodi četiri kriterijuma na osnovu kojih se procjenjuje da li je neko alkoholičar ili ne.

- Prvi .tzv gubitak kontrole – ta osoba ne može da se zaustavi na jednoj časi već je vuče da dalje pije. Može danima da ne uzima alkohol, ali kad popije prvu čašu više ne može da se zaustavi.  Drugi tzv nemogućnost apstinencije – osoba ne može da izdrži bez pića. Treće  tzv. prekid filma – osobe ne mogu da se sjete šta su u alkoholisanom stanju radile sa kim su i gdje bile. Četvrti ” Porast tolerancije ” – podnošljivost alkohola, alkoholičar u prosjeku popije pola litra pića, često u želji da se pohvale iznose podatak da su popili i više od jednog litra i da se nisu opili, zaključila je Prurilja.

Alkoholičari često koriste psihološku projekciju, to jest iskrivljeno tumačenje realnih događaja sa ciljem da se drugima pripišu sopstvene greške izazvane pijenjem, ocijenila je psihološkinja Anđela Golubović.

- Pa npr. često ćete vidjeti razmišlajnje po principu „Nije problem što ponekad pijan dolazi kući, već što supruga tada ne zna da postupa sa njim“ ili „Nije problem što on ponekad pije na poslu, već poslovođa želi da ga premjesti sa radnog mjesta i „smješta mu igru“. Često upoređuju sopstveno pijenje, sa pijenjem drugih ljudi koji piju više, a radi umanjivanja značaja sopstvenog pijenja, pa su česte rečenice alkoholičara „Svi drugi piju više od mene“ ili „Moj šef pije više od mene“, navela je Golubović.

Iz prakse, po njenim riječima, su česte situacije kada žena pokušava takozvanim pseudorješenjima da dođe do rješenja.

- Prigovarnjem, svađom, kontrolisanjem količine pića i uvlačenje djece u sukob. U Crnoj Gori se tolerantan odnos prema pijenju alkoholnih pića vidi kroz kult „umjerenog pijenja“, koji je pogrešan. Umjereno pijenje predstavlja rizik za kasniji razvoj bolesti, a za prevenciju i suzbijanje alkoholizma bi mnogo bolje bilo razvijati kult „trjezvenosti“, dodaje.

Navodi da alkoholičari rijetko kad dolaze na liječenje dobrovoljno, već je taj dobrovoljni pristanak formalne prirode.

- Preciznije, alkoholičar mora biti primoran da prihvati liječenje kao jedini izlaz iz neizdržive životne situacije u koju je doveden (npr. supruga pokrene brakorazvodnu parnicu, pa to negdje bude okidač za liječenje alkoholizma, šef vam više ne toleriše alkoholizam). Početna motivacija obično podrazumiejva ideju da kada formalno prođe čitavo liječenje, „alkoholičar će nastaviti da pije, ali sada pametnije“. Dodatna ili suštinska motivacija je ona u kojoj i pacijent i porodica steknu kvalitetan i potpuni uvid u višegodišnje pogrešno porodično funkcionisanje, pa tako žena prilagođavajući se mužu alkoholičaru, ona njeguje i održava njegov alkoholizam. Tek kada članovi porodice shvate da oni njeguju i održavaju sam alkoholizam zavinsika, tek onda možemo očekivati pomake, zaključuje Golubović.