I pored obećanja datih nakon poslednje promjene vlasti u Crnoj Gori, Vlada još nije donijela uredbu na osnovu koje bi vansudskim poravnanjem porodice žrtava stradalih i ranjenih u NATO bombardovanju Murine 30. aprila 1999. godine ostvarile pravo na nadoknadu štete od države.
Od svega obećanog samo su pojedinci nedavno pozivani u Vladu radi razgovora o ovom pitanju. To potvrđuje i Zoran Кnežević, čiji je brat Miroslav poginuo prilikom bombardovanja Murine.
– Iskreno smo se nadali da će Vlada iznaći rješenje da se vansudkim poravnanjem isplati šteta porodicama za preživjele duševne bolove. Bila bi to neka satisfakcija za ono što nam se desilo, ikao znamo da ništa ne može da nadomjesti bol za najmilijima koje smo izgubili. Međutim, od svega samo su nas prije izvjesnog vremena zvali na razgovor u Vladi, ističući da postoji raspoloženje da se udovolji našim zahtjevima. Ali tom prilikom nije nam ništa konkretno saopšteno šta će biti na kraju. Poslije svega hoću da se nadam da će nadležni uvidjeti da su zahtjevi porodica opravani, jer dosta je bilo nepravde i čekanja – kazao je Кnežević.
Iz Vlade nijesmo mogli dobiti zvaničan odgovor šta će biti sa zahtjevima porodica o kojima je riječ.
Nezvanično je ranije pominjano da bi porodicama trebalo da se isplati oko pola miliona eura na ime pretrpljenih duševnih bolova.
Porodice podsjećaju da su ranije tužile državu uz tvrdnju da pomenutog dana niko u mjestu Murina nije bio upozoren na opasnost od bombardovanja, iako je NATO unaprijed obavještavao nadležne o svim ciljevima koje će gađati.
Taj postupak za naknadu štete protiv države vodile su porodice šestoro poginulih i dvoje povrijeđenih, ali su njihovi tužbeni zahtjevi odbačeni kao zastareli.
– I nakon promjene vlasti u Crnoj Gori mi smo uporno ponavljali da je obeštećenje porodica za sve što su doživjeli i preživjeli tokom i poslije NATO bombardovanja moralna obaveza države koju bi dobrovoljno trebalo da ispuni. Zna se da su tu stradala djeca i nedužni građani, koje država, koja je tvrdila da nije u ratu, nije ni pokušala da zaštiti. Boli i vrijeđa da to nadležni ni do današnjeg dana nijesu ozbiljno uzeli u obzir. Zato je krajnje vrijeme da se ta velika nepravda ispravi i da se vansudskim poravnanjem obeštete porodice stradalih i ranjenih – navodi predsjednik Udruženja NATO žrtava iz 1999. godine Milan Mirković.
Porodica Manojla Кomatine, stradalog u NATO bombardovanju, jedina je uspjela prije osam godina, presudama Osnovnog i Višeg suda, da ostvari nadoknadu na ime nematerijalne štete, i to u visini od 69.000 eura.
Međutim, nakon što je porodici isplaćena navedena suma Vrhovni sud Crne Gore je naložio da taj novac vrate i da nadoknade troškove parničnog postupka u iznosi od oko 5.000 eura.
Bojan Кomatina, unuk stradalog Manojla Кomatine, podsjeća da porodica nije izvršila povraćaj naznačenog nivca, jer, kako je kazao, to od nje nakon donošenja konačne presude niko nije tražio.
– Nas u poslednje vrijeme niko nije kontaktirao po pitanju nadoknade štete. Porodica je bila spremna da dobijeni novac vrati državi, ali nakon što je to naložio Vrhovni sud niko to od nas nije zvanično tražio. Mi smo prosto razočarani kako je država i prije i sada tretirala ovo pitanje. Sve to kod nas stvara jedan ružan i bolan osjećaj jer dobijamo utisak da se zločin u Murini i ovdašnje žrtve marginalizuju na jedan krajnje neprimjeren način. Država bi konačno morala da shvati da je i ljudski i civilizovani čin da se sve oštećene porodice obeštete na jedan pristojan i prihvatljiv način. Tako bi ta ista država skinula ljagu sa svoga obraza, koju istorija sigurno neće zaboraviti – kazao je Кomatina.
Porodice čiji su članovi stradali i ranjeni u NATO bombardovanju Murine ističu da su poslije svega spremni da pravdu potraže i kod Međunarodnog suda za ljudska prava u Strazburu.
– Pravni zastupnici koje smo angažovali jasno su kazali da postoji uvjeravanje da je tragedija na Murini mogla da se izbjegne. Prilikom bombardovanja nije bilo sirena, niti bilo kakvog obavještavanja građana o nadolazećoj opasnosti, iako se zna da država Crna Gora ima ustavnu obavezu da štiti živote i imovinu svojih građana, da kontroliše vanredne situacije i da nadoknadi štetu ako do nje dođe. Međutim, najviše domaće sudske instance to nijesu uzele u obzir, tako da ćemo, ukoliko se Vlada ne izjasni u našu korist, uz pomoć ljudi dobre volje pokušati da pravdu zadovoljimo kod Međunarodnog suda u Strazburu – poručili su članovi oštećenih porodica.
U NATO bombardovanju Murine 30. aprila 1999. godine poginuli su Manojlo Кomatina, Miroslav Кnežević, Milka Кočanović, Vukić Vuletić, Julija Brudar i Olivera Maksimović.
Tom prilikom su ranjeni Кorina Milović iz Murine, Svetlana Zečević iz Andrijevice, Željko Bjelanović iz Velike, Darko Mijović iz Podgorice, Mirko Šoškić iz Ulotine, Slavko Mirković iz Gračanice, Vasko Čejović iz Berana i Danilo Jokić iz Velike.
