"Upečatljiva pobjeda Donalda Trampa i Republikanske stranke u utorak uveče dovešće do velikih promjena u važnim političkim područjima, od imigracije do Ukrajine. Ali značaj izbora nadilazi ova specifična pitanja i predstavlja odlučno odbacivanje liberalizma od strane američkih birača i posebnog načina na koji se razumijevanje "slobodnog društva" razvilo od 1980-ih", piše Fukujama u uvodu.
Dalje podsjeća da kada je Tramp prvi put izabran 2016. godine, bilo je lako povjerovati da je ovaj događaj bio zastranjenje. Takmičio se protiv slabog protivnika koji ga nije shvatao ozbiljno, a u svakom slučaju Tramp nije pobijedio na izborima.
Kad je Bajden četiri godine kasnije osvojio Bijelu kuću, činilo se kao da su se stvari vratile u normalu nakon katastrofalnog predsjedničkog mandata.
"Nakon glasanja u utorak, sada se čini da je Bajdenovo predsjedništvo bilo anomalija i da Tramp inaugurira novu eru u američkoj politici, a možda i za svijet u cjelini. Amerikanci su glasali sa punim znanjem o tome ko je Tramp i šta predstavlja. Ne samo da je osvojio većinu glasova i predviđa se da je osvojo svaku pojedinačnu državu, nego su republikanci ponovo preuzeli Senat i izgleda da će zadržati Zastupnički dom. S obzirom na njihovu postojeću dominaciju u Vrhovnom sudu, sada su postavljeni da drže sve glavne grane vlasti", navodi Fukujama.
Ali koja je osnovna priroda ove nove faze američke istorije?
Podsjeća da klasični liberalizam je doktrina izgrađena oko jednakog dostojanstva pojedinaca kroz vladavinu zakona koja štiti njihova prava i kroz ustavne provjere sposobnosti države da se miješa u ta prava.
"Ali tokom proteklih pola vijeka taj je osnovni impuls doživio dva velika iskrivljenja. Prvi je bio uspon "neoliberalizma", ekonomske doktrine koja je posvetila tržišta i smanjila sposobnost vlada da zaštite one koji su povrijeđeni ekonomskim promenama. Svijet je ukupno postao puno bogatiji, dok je radnička klasa izgubila poslove i prilike. Moć se preselila s mjesta koja su bila domaćin izvorne industrijske revolucije u Aziju i druge djelove svijeta u razvoju. Drugo iskrivljenje bio je uspon politike identiteta ili onoga što bi se moglo nazvati "woke liberalizmom", u kojem je progresivna briga za radničku klasu zamijenjena ciljanom zaštitom užeg skupa marginaliziranih grupa: rasnih manjina, imigranata, seksualnih manjina i slično. Državna se moć sve više koristila ne u službi nepristrane pravde, već radi pomjeranja specifičnih društvenih ishoda za te grupe", piše Fukujama.
Dalje, objašnjava da su u međuvremenu tržišta rada prelazila u informacijsku ekonomiju. U svijetu u kojem je većina radnica sedjela ispred kompjuterskog ekrana umjesto da podiže teške predmete s podova fabrika, žene su imale ravnopravniji položaj. To je transformisalo moć unutar domaćinstava i dovelo do percepcije naizgled stalnog slavljenja ženskih postignuća.
"Uspon ovih iskrivljenih shvatanja liberalizma doveo je do velike promjene u društvenoj osnovi političke moći. Radnička klasa je osjetila da lijeve političke stranke više ne brane njihove interese, te je počela da glasa za desničarske stranke. Tako su demokrate izgubile dodir sa svojom bazom radničke klase i postali stranka kojom dominiraju obrazovani urbani profesionalci. U SAD su odlučili glasati za republikanca. U Evropi su birači Komunističke partije u Francuskoj i Italiji prebjegli Le Penovoj i Melonijevoj", navodi se u tekstu.
Prema Fukujami, sve te grupe nisu bile zadovoljne sistemom slobodne trgovine koji im je eliminisao sredstva za život iako je stvorio novu klasu superbogatih, a bile su nezadovoljne i progresivnim strankama koje su naizgled više marile za strance i okoliš nego za vlastito stanje.
"Ove velike sociološke promjene odrazile su se na obrasce glasanja u utorak. Republikanska pobjeda izgrađena je oko bijelih birača radničke klase, ali Tramp je uspio oguliti znatno više glasača crnačke i latinoameričke radničke klase u poređenju s izborima 2020. godine. To se posebno odnosilo na muške birače unutar ovih grupa. Za njih je klasa bila važnija od rase ili etničke pripadnosti. Nema posebnog razloga zašto bi, na primer, Latinoamerikanaca radničke klase posebno privlačio probuđeni liberalizam koji daje prednost nedavnim imigrantima bez dokumenata i fokusiran je na unapređenje interesa žena. Takođe je jasno da velika većina glasača iz radničke klase jednostavno nije marila za prijetnju liberalnom poretku, kako domaćoj tako i međunarodnoj, koju predstavlja upravo Tramp", smatra Fukujama.
Donald Tramp ne samo da želi unazaditi neoliberalizam i vouk liberalizam, već je velika prijetnja samom klasičnom liberalizmu.
"Ova je prijetnja vidljiva u nizu političkih pitanja; novo Trampovo predsjedništvo neće izgledati nimalo poput njegovog prvog mandata. Pravo pitanje u ovom trenutku nije zloćudnost njegovih namjera, već njegova sposobnost da zaista sprovede ono čime prijeti. Mnogi birači njegovu retoriku jednostavno ne shvataju ozbiljno, dok glavni republikanci tvrde da će ga kontrola i ravnoteža američkog sistema spriječiti da učini ono što je najgore. Ovo je greška: njegove iskazane namjere treba da shvatimo vrlo ozbiljno. Tramp je samoproglašeni protekcionista, koji kaže da je "tarifa" najljepša reč u engleskom jeziku. Predložio je carine od 10 ili 20 odsto na svu robu proizvedenu u inostranstvu, kako od prijatelja tako i od neprijatelja, i za to mu nije potrebna vlast Kongresa", podsjetio je Fukujama.
Poručuje da kao što je veliki broj ekonomista istakao, ovaj nivo protekcionizma imaće izrazito negativne učinke na inflaciju, produktivnost i zaposlenost. To će biti veliki poremećaj u opskrbnim lancima, što će navesti domaće proizvođače da zatraže izuzeća od visokih poreza. To onda pruža priliku za visok nivo korupcije i favorizovanja jer kompanije žure doći na predsednikovu dobru stranu. Carine na ovom nivou takođe pozivaju na jednako masivne odmazde drugih zemalja, stvarajući situaciju u kojoj trgovina (a time i prihodi) propadaju. Možda će Tramp odustati pred ovim; on takođe može odgovoriti kao što je učinila bivša argentinska predsjednica Cristina Fernández de Kirchner korumpirajući statističku agenciju koja je objavila loše vijesti.
"Što se tiče imigracije, Tramp više ne želi samo zatvoriti granicu; on želi deportovati što više od 11 miliona imigranata bez dokumenata koji su već u zemlji. Administrativno, ovo je toliko veliki zadatak da će zahtijevati godine ulaganja u infrastrukturu potrebnu za njegovo sprovođenje - pritvorske centre, agente za kontrolu useljavanja, sudovi i tako dalje. To će imati razorne učinke na brojne industrije koje se oslanjaju na radnu snagu imigranata, posebno na građevinarstvo i poljoprivredu. To će takođe biti monumentalno izazovno u moralnom smislu, budući da se roditelji oduzimaju od njihove djece državljana, i postavilo bi scenu za građanski sukob, budući da mnogi nedokumentovani žive u plavim jurisdikcijama koje će učiniti sve što mogu da spriječe Trampa da dobije svoje način", tumorno predviđa Fukujama.
Što se tiče vladavine prava, Tramp je tokom ove kampanje bio isključivo usredotočen na traženje osvete za nepravde za koje veruje da su mu nanesene od strane njegovih kritičara. Obećao je da će upotrebiti pravosudni sistem kako bi uhvatio sve, od Liz Čenej i Džoa Bajdena do bivšeg predsjednika Zajedničkog štaba Marka Mileja i Baraka Obame. Kritičare medija želi ušutkati oduzimanjem licenci ili kaznama.
"Neizvesno je hoće li Tramp imati moć učiniti nešto od ovoga: sudski sistem bio je jedna od najotpornijih prepreka njegovim ekscesima tokom njegova prvog mandata. Ali republikanci su postojano radili na tome da u sistem umetnu sebi podobne suce, kao što je sudija Ailen Kanon na Floridi, koja je odbacila jak slučaj povjerljivih dokumenata protiv njega.
"Neke od najvažnijih promjena dogodiće se u spoljnjoj politici i prirodi međunarodnog poretka. Ukrajina je daleko najveći gubitnik; njegova vojna borba protiv Rusije bila je u zastoju čak i prije izbora, a Tramp je može prisiliti da se nagodi pod ruskim uslovima uskraćivanjem oružja, kao što je republikanski dom učinio šest meseci prošle zime. Tramp je privatno prijetio da će se povući iz NATO-a, ali čak i ako to ne učini, mogao bi ozbiljno oslabiti savez neispunjavanjem garancija zajedničke odbrane iz člana 5. Ne postoje evropske države koje bi mogli zamijeniti Ameriku kao lidera saveza, tako da je njena buduća sposobnost da se suprotstavi Rusiji i Kini ozbiljno upitna. Naprotiv, Trampova pobjeda inspirisaće druge evropske populiste kao što su Alternativa za Njemačku i Nacionalni skup u Francuskoj", navodi Fukujama.
Istočnoazijski saveznici i prijatelji SAD-a nisu u ništa boljoj poziciji. Iako je Tramp oštro govorio o Kini, on takođe jako cijeni Ksi Đinpinga zbog posljednjih jakih karakteristika i možda bi bio spreman s njim sklopi dogovor oko Tajvana.
Čini se da je Tramp urođeno nesklon korištenju vojne moći i njime se lako manipuliše, ali jedini ustupak može biti Bliski istok, gdje će ga vjerovatno svesrdno podržavati ratove Bendžamina Netanijahua protiv Hamasa, Hezbolaha i Irana.
"Postoje jaki razlozi za mišljenje da će Tramp biti mnogo učinkovitiji u ostvarivanju ovog programa nego što je bio tekom svog prvog mandata. On i republikanci prepoznali su da je sprovođenje politike sve o osoblju. Kada je prvi put izabran 2016., nije stupio na dužnost okružen grupom političkih pomoćnika; nego se morao osloniti na republikance iz establišmenta. U mnogim su slučajevima blokirali, odbijali ili usporavali njegove naredbe. Na kraju svog mandata, izdao je izvršnu naredbu kojom se stvara novi "Raspored F" koji bi svim federalnim radnicima oduzeo zaštitu na poslu i omogućio mu da otpusti bilo kojeg birokrata kojeg želi. Ponovno oživljavanje rasporeda F u središtu je planova za drugi Trampov mandat, a konzervativci su bili zaokupljeni sastavljanjem popisa potencijalnih funkcionera čija je glavna kvalifikacija lična lojalnost Trampu. Zbog toga je veća vjerovatnoća da će ovaj put ostvariti svoje planove", smatra Fukujama.
Prije izbora, kritičari, uključujući Kamalu Haris, optuživali su Trampa da je fašista. To je bilo pogrešno utoliko što nije nameravao da sprovede totalitarni režim u SAD-u. Umjesto toga, došlo bi do postupnog propadanja liberalnih institucija, slično kao što se dogodilo u Mađarskoj nakon povratka Viktora Orbána na vlast 2010. godine.
"Ovo propadanje je već počelo, a Tramp je napravio znatnu štetu. On je produbio ionako značajnu polarizaciju unutar društva i pretvorio SAD iz društva s visokim povjerenjem u društvo s niskim povjerenjem; demonizovao je vladu i oslabio uvjerenje da ona predstavlja kolektivne interese Amerikanaca; ogrubio je političku retoriku i dao dopuštenje za otvoreno izražavanje netrpeljivosti i mizogenije; i uvjerio je većinu republikanaca da je njegov prethodnik bio nelegitimni predsjednik koji je pokrao izbore 2020 Širina republikanske pobjede, koja se proteže od predsjedničkog mjesta do Senata, a vjerojatno i do Zastupničkog doma, tumačiće se kao snažan politički mandat koji potvrđuje ove ideje i dopušta Trampu da djeluje kako želi. Možemo se samo nadati da će neki od preostalih institucionalnih zaštitnih ograda ostati na mjestu kada on preuzme dužnost. Ali može biti da će stvari morati postati puno gore prije nego što postanu bolje", zaključuje Fukujama, prenosi Klix.
Kurir.rs/Klix/
