Hemijski inženjer u službi hrvatske diplomatije, Veselko Grubišić je rezidentni ambasador te zemlje u Crnoj Gori. Analitičnost koju donosi eksperimentalna nauka dosta je doprinijela da "savlada" tajne diplomatije, poručio je okupljenima na "Kafi sa ambasadorima" u Evropskoj kući.
Svojoj zemlji služio je i u Kanadi odakle nosi dosta emocija, uspomena i znanja koje bi "pretočio u društvo koje od svakog pravi onog najboljeg". Smatra da od Balkana nema boljeg mjesta za život ali mu nedostaje poredak u kojem bi se živjelo.
Grubišić je bio aktivan u promociji nezavisnosti Hrvatske kao naučnik u Australiji a kasnije radio na njenom putu ka članstvu u NATO i EU, kao diplomata u Briselu. Kaže da se mora biti preambiciozan da bi se nešto ostvarilo. Prevelika ambicija može donijeti i veliko razočarenje ali treba biti spreman i na to ako se želi doseći neki cilj, poručuje.
Hrvati su svoje članstvo u Evropskoj uniji vidjeli kao vrhovni cilj, a u periodu koji je pratio hrvatsko učlanjenje u EU je bilo više skeptika povodom proširenja nego što ih ima danas, kaže ambasador. Hrvatska, kaže Grubišić, nije odustajala od svog krajnjeg cilja i sada obilježava desetogodišnjicu svog članstva. Odgovor na skepticizam je "igrati za a ne protiv" i uraditi zadati domaći zadatak. Kada se uradi sve što treba, skeptici gube na snazi svog glasa.
Grubišić svoju profesiju smatra beskrajno zanimljivom i vrlo zahtjevnom. Diplomatija ne traži samo odricanje diplomate već traži mnogo više odricanja od njegove porodice. Nudi im mogućnost da obiđu svijet ali često u tom "obilasku" znaju se izgubiti korijeni ili tlo pod nogama.
Govoreći o vezama Crne Gore i Hrvatske ne samo u modernom dobu već i u proteklim vjekovima Grubišić se osvrnuo i na "Smrt Smail-age Čengića" Ivana Mažuranića i Njegošev mauzolej na Lovćenu, rad Ivana Meštrovića. Rezultat tih veza je, kaže, i jaka crnogorska zajednica u Hrvatskoj koja se može pohvaliti sa izuzetnim obrazovanjem. Veze Crne Gore i Hrvatske možda najbolje prezentuje Bokeljska mornarica, nematerijalna kulturna baština kojom se podjednako mogu ponositi i Crnogorci i Hrvati.
Druženje je nastavljeno nastupima dvije klape. Camerton i Lanterna su svojim glasovoima uljepšali sam događaj ali i predstavili nematerijalnu kulturnu baštinu Hrvatske koju volimo i svojatamo svi.
Klapsko pjevanje je tradicionalna hrvatska vokalna muzika čije porijeklo je jug Hrvatske (Dalmacija). Ovakvo pjevanje najviše je zastupljeno u primorskim i ostrvskim krajevima. U decembru 2012. god. UNESCO je uvrstio klapsko pjevanje na listu nematerijalne svjetske baštine u Evropi.
