CGO podsjeća i da su se politike dosadašnjih Vlada, kad je riječ o oblasti visokog obrazovanja u Crnoj Gori, uglavnom odnosile na zakonodavne reforme koje su najavljivane kao one koje će modernizovati i unaprijediti obrazovni sistem, ali put ka tom nespornom cilju nij bio dobar niti je uzimao u obzir nužnost da obrazovanje prati potrebe tržišta rada u Crnoj Gori.

- Taj dio nije ni u ovom tekstu adekvatno adresiran, jer se ne prepoznaje činjenica da tržište rada uglavnom traži 240 ECTS za osnovne studije. Umjesto toga, nastavlja se favorizovanje modela sa 180 ECTS za osnovne studije, a ignoriše i činjenica da 2/3 tržišta rada podrazumijeva regulisane profesije čije osnovne studije u svijetu traju četiri, pet ili šest godina kako bi se obezbijedio minimum znanja i kvaliteta. Zato je CGO na stanovištu da je neophodno uskladiti modele studija tako da obrazovanje i kadriranje ide korak ispred radne berze, kako bi se dinamični tržišni izazovi prevazišli ili prevenirali, između ostalog i školovanjem visokoškolaca za akademske, primijenjene i strukovne studije za koje postoji potreba- navela je.

Ovim zakonom, kako ističe, treba studentima pružiti i pravo na jednaku pravnu zaštitu u pogledu finansiranja, bez obzira na vrstu obrazovne ustanove, ko je njen osnivač (državna ili privatna), uz očuvanje autonomije u procesu upisa na željeni fakultet.

- CGO cijeni da ustanova visokog obrazovanja treba da bude autonomna samo u dijelu nastave, istraživanja i prakse, ali da finansijska sredstva iz budžeta Crne Gore moraju biti predmet kontrole i inspekcijskog nadzora.  Dalje, iako je odgovornost akademskog osoblja uređena posebnim Zakonom o akademskom integritetu, važno je i da Zakon o visokom obrazovanju prepozna normu odgovornosti akademskog osoblja koje krši pravila Etičkog kodeksa, uključujući sankcije i obavezu evidentiranja tih povreda prilikom odlučivanja za izbor u zvanje. CGO predlaže i da se preciznije uredi rad i način funkcionisanja Savjeta za visoko obrazovanje, uključujući veći broj članova iz različitih naučnih oblasti, privrede i društvenih djelatnosti, uz jasno definisane procedure za njihovo imenovanje- navodi saopštenjem.

Neophodno je i precizirati procedure sprovođenja postupka akreditacije i reakreditacije od strane Agencije za obezbjeđivanje kvaliteta visokog obrazovanja, ali i otvoriti upravni odbor ove institucije za sve socijelne partnere i privredu uz specifikovanje načina njihovog izbora.

- Veoma važno pitanje izbora rektora treba definisati tako da se taj proces decentralizuje i time suzi prostor za politički i partijski inžinjering kojem svjedočimo decenijama. U tom kontekstu, CGO predlaže da Senat UCG a ne Upravni odbor, kako je to i do sada bio slučaj, bira rektora iz reda redovnih profesora, na osnovu javnog konkursa i podnešenog programa razvoja UCG, i da isto lice može biti birano najviše dva puta. Ovakvo uključenje Senata garantuje veću kompetitivnost, transparentnost i inkluzivnost, a neophodno je, takođe, izbor prorektora, ograničiti na najviše dva mandata umjesto što se ova pozicija crta kao neograničena. CGO predlaže i da početak studijske godine ostane 1. oktobar, a ne 1. septembar kako se planira, jer bi to omogućilo bolje usklađivanje s ispitnim rokovima u septembru i ujedno olakšalo situaciju studentima koji se izdržavaju radeći povremene sezonske poslove, čime se štiti odliv studenata i mlade radne snage. Dodatno, CGO sugeriše da ustanove visokog obrazovanja treba da budu obavezane da prime sve studente koji ispunjavaju uslove i koji su položili prijemni ispit, bez diskrecionog prava da smanjenjuju broj mjesta definisan licencom Ministarstva u odnosu na broj studenata koji ispunjavaju uslove. Pored ovih, CGO je dao još niz komentara i sugestija u nadi da će Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija to ozbiljno razmotriti i inkorporirati u ovaj zakonski tekst, a sve kako bi išli ka kvalitetnijem i konkurentnijem visokom obrazovanju i njegovom usklađivanju sa potrebama tržišta rada, čime će se omogućiti i bolji profesionalni razvoj studenatske populacije- zaključila je ona.