Veliki broj studenata i mladih profesionalca koji trenutno ne žele da se vrate u Crnu Goru, istovremeno osjećaju potrebu da na neki način doprinesu rastu i razvoju svoje države, kazali su iz Organizacije crnogorskih studenata u inostranstvu (OMSA).

Iz te organizacije su agenciji MINA rekli da, iz tog razloga, treba stvoriti podsticajne uslove za povratak mladih, a onima koji odluče da ostanu u inostranstvu treba pružiti priliku da doprinesu razvoju države iz zemalja u kojima žive.

Kako su naveli iz OMSA-a, za njih nije iznenađujući podatak Društva statističara i demografa Crne Gore da je u prethodnom periodu došlo do demografskog starenja u državi, odnosno da je gotovo izjednačen broj mlade populacije do 14 godina sa udjelom one starije od 65 godina .

“Godinama se trudimo da skrenemo pažnju i upozorimo na ove trendove, najviše iz perspektive eksternih migracija među populacijom mladih”, kazali su iz OMSA-e.

Oni su podsjetili da je Savjet za regionalnu saradnju u svom istraživanju iz prošle godine ukazao na činjenicu da, sudeći prema zvaničnoj statistici, u periodu 2010-2019 u Crnoj Gori ima čak 10,7 odsto manje mladih ljudi.

“MONSTAT je u analizi iz 2014. projektovao da bi se 2061. broj stanovnika u Crnoj Gori mogao kretati u intervalu od 747 hiljada (varijanta maksimalnog fertiliteta) do čak 469 hiljada (konstantna varijanta - koja se zasniva na pretpostavci da fertilitet, mortalitet i migracioni saldo ostaju nepromijenjeni tokom čitavog projekcionog perioda)”, upozorili su iz OMSA-e.

Te projekcije, kako su naveli, nijesu samo važne iz perspektive analize migracija, već i njenih efekata.

“Na taj način, imajući u vidu konstantno staranje stanovništva i povećanje grupe penzionera, stvara se pretpostavka da se radni vijek aktivnog stanovništva mora produžiti, što za osobu koja razmišlja o početku profesionalne karijere predstavlja još jedan u nizu razloga za migracije u inostranstvo”, smatraju u toj organizaciji.

Oni su kazali da su krajem prošle i početkom ove godine sproveli istraživanje među, sada već mladom crnogorskom dijasporom, odnosno onima koji su se odselili iz Crne Gore u potrazi za karijernim prilikama u periodu od 2010. do trenutka sprovođenja istraživanja.

Kako su pojasnili, učesnici istraživanja su, bez obzira da li su se odselili u region, Evropu ili ostatak svijeta, i kojom god profesijom se bavili, podijelili prilično slične razloge zbog kojih su otišli.

“Iznenađujuće je, ali u skladu sa postojećim istraživanjima u zemljama regiona, da ispitanici nijesu ni približno nezadovoljni ekonomskim, koliko društvenim i političkim stanjem u zemlji”, rekli su iz OMSA-e.

Oni su kazali da je društveno-politička situacija u Crnoj Gori uključujući i vladavinu prava, najčešće naveden razlog emigracije, nakon koje slijedi pristup tržištu rada i radna (ne)kultura, marginalizacija pojedinih zanimanja na tržištu rada, te rijetke prilike za dodatno usavršavanje i napredak.

Nakon tih razloga, ispitanici su naveli nizak životni standard i primanja, potragu za kvalitetnijim obrazovnom ponudom, koja kasnije vodi i do profesionalnih prilika u inostranstvu, želju za upoznavanjem svijeta, kao i otpornost društva na (dobre) promjene, zbog čega pozitivni primjeri, iskustva i priče rijetko ili nikako ne dolaze do izražaja.

“Vjerujemo da ti nalazi dovoljno govore o učinkovitosti rada institucija u ovoj oblasti koja bi, prema našim uvjerenjima, trebalo da bude jako visoko na dnevnoj agendi institucija”, rekli su iz OMSA-e.

Oni su naveli da je prirodno da mladi ljudi imaju lične i profesionalne aspiracije, dodajući da za neke od njih to predstavlja i želju za životom u inostranstvu, u čijem slučaju su migracije prirodni tok njihovih života.

“Sa druge strane, ukoliko su migracije uslovljene određenim razlozima na koje, na primjer, direktno utiču institucije sistema, onda već na takav scenario treba gledati iz druge perspektive”, istakli su iz OMSA-e.

Oni su kazali da prepoznaju potencijal koji crnogorski studenti u inostranstvu imaju, dodajući da su veliki dio njih dobitnici prestižnih stipendija i studiraju na renomiranim svjetskim univerzitetima, što u velikom broju slučajeva znači da stiču ekspertizu koja je deficitarna u Crnoj Gori.

U tom smislu, kako su naveli iz OMSA-e, čak i iz perspektive crnogorske ekonomije, na privlačenje takvih talenata nazad u zemlju trebalo bi gledati s pozitivne strane.

“Naša istraživanja ukazuju da, uprkos činjenici da veliki broj studenata i mladih profesionalca koji trenutno ne žele da se vrate u Crnu Goru, istovremeno osjećaju potrebu da na neki način doprinesu rastu i razvoju svoje zemlje”, kazali su iz te organizacije.

Prema njihovim riječima, takav stav mlade crnogorske dijaspore, ukoliko mu se pristupi na pravi način, može donijeti nemjerljive benefite po društvo, a mladima poslati snažnu poruku da je njihovo stečeno znanje i međunarodno iskustvo prijeko potrebno i poželjno.

“Mi u kontinuitetu šaljemo jasnu poruku institucijama: za povratak mladih u Crnu Goru treba stvoriti podsticajne uslove, a istovremeno - onim mladim ljudima koji odluče da ostanu u inostranstvu, treba pružiti priliku da doprinesu razvoju Crne Gore iz zemalja u kojima žive”, kazali su iz OMSA-e.

Oni su podsjetili da su objavili predlog Mape puta za pokretanje takozvanog procesa “cirkulacije mozgova” sa 17 preporuka, čijom bi se implementacijom, iz njihove perspektive, stvorili povoljni uslovi da mladi ostanu u Crnoj Gori ili doprinesu razvoju zemlje iz inostranstva.

“Ili, još bolje, da odu u inostranstvo i steknu znanja, a budu objeručke dočekani nazad i donesu nova iskustva u Crnu Goru”, dodali su iz OMSA-e.

Kako su naveli, neke od tih preporuka uključuju i kreiranje Nacionalne strategije o cirkulaciji mozgova, uspostavljanje jedinstvene baze mladih koji su emigrirali i onih koji su u riziku od emigracije, kreiranje adekvatne infrastrukture i uslova za rad na daljinu iz Crne Gore.

U preporuke su uvrstili i uvođenje mjera ekonomske i društvene sigurnosti i povećanje kupovne moći, pozicioniranje Crne Gore kao destinacije za investicije i idealno “pilot tržište”, kreiranje Fonda za stipendiranje uz uslove povratka u državu, kao i sprovođenje kampanja o povratnicima i osnaživanje uloge Uprave za dijasporu kroz veće povezivanje sa državom.