Sistemu obrazovanja u Crnoj Gori nije u dovoljnoj mjeri poklonjena pažnja države i sistema i neohodne su suštinske promjene u kratkom roku, ocijenjeno u intervjuima koje su Udruženje Roditelji i agencija MINA realizovali u okviru projekta Roditelji između činjenica i mišljenja.

Ministar prosvjete Miomir Vojinović je, govoreći o problemu prebukiranosti škola, naveo da se on prvenstveno odnosi na gradske škole.

„Sa druge strane, imamo ogroman broj ruralnih područja gdje su školske prostorije prazne“, rekao je Vojinović i poručio da je problem prebukiranosti sistemski i da ga ne može rješavati samo Ministarstvo prosvjete.

On je kazao da su to problemi decenijske prirode, ali da se u proces rješavanja objektivnih problema mora ući.

„Imamo nekoliko škola koje se grade, a trebalo je da budu završene do sada“, dodao je Vojinović.

On je naveo da je predviđeno da u najskorije vrijeme Podgorica dobije četiri nove škole - tri za osnovno obrazovanje i gimnaziju.

Kako je kazao, prosvjetni radnici zaslužuju bolji položaj i adekvatnu nagradu za ogroman trud i rad.

Vojinović smatra da je kvalitet udžbenika u Crnoj Gori u rangu sa kvalitetom udžbenika u okruženju.

Profesor Filozofskog fakulteta u Nikšiću Saša Milić ocijenio da je u Crnoj Gori u poslednjih deset godina donekle uvažen značaj predškolskog obrazovanja, ali da su vrtići i dalje prebukirani, vaspitni kadar demotivisan, a izdvajanja iz državnog budžeta za tu oblast nedovoljna.

"Ako znamo da se mozak razvija do šeste/sedme godine, kao i druge funckije, da ne govorimo o elementima socijalnog i emocionalnog razvoja koji svoje temelje dobija u periodu predškolstva, mislim da mi kao društvo i dalje neadekvatno tretiramo predškolsko obrazovanje“, rekao je Milić.

On je ocijenio da bilo vrijeme da se prestane sa pisanjem strategija i drugih planskih dokumenata koji se ne primenjuju.

Milić je istakao da veliki broj gradova u Crnoj Gori do nedavno nije ni imao jaslene grupe, što pokazuje odnos prema kompletnom sistemu preškolskog obrazovanja i vaspitanja.

On je rekao da je u odnosu na 2015/16. godinu zabilježen porast obuhvata djece za 36 odsto, ali da to nije pratilo uvećanje infrastrukture, kadra, kao ni izdvajanja iz budžeta za predškolsko obrazovanje.

„To govori da se vrlo često bavimo brojkama. Mislim da je vrijeme da prestanemo da mašemo brojkama. Da li ovoliko procenata znači unpređenje ili makar očuvanje kvaliteta, ili po mom dubokom ubjeđenju srozavanje kvaliteta rada“, dodao je Milić.

Milić smatra da kvalitet rada u predškolskim vaspitnim ustanovama nije unaprijeđen, te da se standardi koji su predviđeni planskim dokumentima često krše i obesmišljavaju.

Prema podacima Ministarstva prosvjete, predškoleske javne i privatne ustanove u Crnoj Gori pohađa više od 24 hiljade djece.

Obuhvat djece od tri do šest godina je oko 77 odsto i primjećuje se da je trend rasta neko vrijeme prisutan, dok je cilj strategije koja se tiče ove oblasti obuhvat od 95 odsto.

Profesorica Filozofskog fakulteta u Nikšiću, Biljana Maslovarić, kazala je da je potrebno depolitizovati obrazovni sistem u Crnoj Gori i dovesti odgovorne ljude na čelo Ministarstva prosvjete.

“Ali nemamo volju i, bojim se, svijest o tome gdje se mi nalazimo. To traje dugi niz godina, ljudi su zarobljenog uma. Zna se zašto se to dešava - zbog odsustva kritičkog mišljenja, a iza svega toga stoji ekonomski status”, rekla je Maslovarić.

Prema njenim riječima, više nema vremena, ali ne želi da paniči.

Urednica u Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva, Nađa Durković, kazala je da Zavod planira da mijenja udžbenike za najniže razrede škola, ukoliko se ne bude mijenjao predmetni program.

Ona je kazala da je sistem obrazovanja postavljen tako da učenici uče onako kako ih nastavnici propituju i ocjenjuju.

„Poželjan je sistem u kojem će se prepoznati vrijednosti. Da sistem otkriva vrijedne i dobre, a ne da oni dokazuju nešto nekome“, dodala je Durković.

Govoreći o kritikama na račun kvaliteta udžbenika, Durković je kazala da su u poslednjih 19 godina, koliko radi u Zavodu, dobili 20-ak zvaničnik dopisa u kojima su kritikovana pojedina rješenja u udžbenicima, od kojih većina nije bila utemeljena.

Na pitanje da li će biti nastavljena digitalizacija udžbenika, Durković je ukazala da je Vlada prihvatila Strategiju digitalizacije obrazovanja do 2027. godine, a da Zavod ima vrlo aktivnu ulogu i da promišlja šta bi sledeće uradili na tom polju.

Durković smatra da će digitalni sadržaj biti koristan u inkluzivnoj nastavi, ukoliko se dobro koncipira i izaberu pravi sadržaji i put kojom dinamikom to treba raditi.

Na pitanje da li je u planu izrada udžbenika za djecu sa smetnjama u razvoju, Durković je kazala da i o tom pitanju razmišlja u Zavodu, ali da je teško, uzimajući u obzir specifične smetnje kod neke djece, napraviti nešto što je korisno u nastavi.

Direktorica Ispitnog centra, Dragana Dmitrović, rekla je da se ponekad desi da profesori nemaju dovoljno vremena da u učionici ocijene i naprave kompletnu provjeru znanja učenika i da to jeste rezultat sumativnog ocjenjivanja.

Dmitrović je, govoreći o prelasku na drugi sistem ocjenjivanja, rekla da se ne može odjednom preći sa sumativnog na formativno ocjenjivanje i da bi možda najbolje bilo naći ravnotežu između formativnog i sumativnog načina.

Formativno ocjenjivanje je redovno i plansko prikupljanje podataka o napredovanju učenika u toku samog procesa sticanja znanja. Za razliku od sumativne ocjene koja je usmejrena na rezultate, formativno ocjenjivanje je vrednovanje samog procesa učenja.

Ona je, upitana da li postoji nada da će rezultati PISA testiranja biti bolji u odnosu na prethodne, kazala da ne bi prejudicirala rezultate PISA testiranja od prošle godine i da su oni tajni do dana objavljivanja.

Na pitanje da li je broj Luča realan i odgovara li rezultatima koje pokazuju i PISA testiranja, Dmitrović je rekla da je to pitanje za sve subjekte u obrazovanju.

Kako je kazala, rezultati tog testiranja možda nijesu uvijek najrealniji, jer učenici nekad i ne završe kompletan test, prešlo se i na digitalnu formu, ali da su definitivno upotrebljivi.

Dmitrović je naglasila da se nada da će svi shvatiti da je najvažnije znanje, a ne ocjena.

Upitana o komentarima da se dešavalo da se na testovima pojavljuju oblasti koje djeca nijesu obrađivala u toku školovanja, Dmitrović je rekla da se ne može govoriti o tome kao pravilu.

„Desilo se u doba korone, jer znate da se nastavni plan i program sprovodi jedinstveno, međutim nastavnik ima mogućnost da napravi raspored nastavnih jedinica na mjesečnom niovu i dešavalo se da neka škola neku oblast realizuje, a neka ne i onda se to desi“, dodala je Dmitrović.

Vršiteljka dužnosti direktorice Zavoda za školstvo (ZZŠ) Zoja Bojanić Lalović smatra da ocjenjivanje u crnogorskim školama treba da bude u funkciji motivacije učenika i unapređenja kvaliteta nastave.

Ona je istakla da se ne smije zanemariti činjenica da se stanje u društvu odražava na obrazovanje.

"Treba naći način da se ono što je loše u društvu ne odrazi na stanje u obrazovanju. Stoga u ovom trenutku treba hitno pristupiti analizama“, rekla je Bojanić Lalović.

Bojanić Lalović je, odgovarajući na pitanje da li ocjenjivanje prikazuje realno stanje i šta bi u tom dijelu trebalo promijeniti, kazala da ocjenjivanje, kao jedan proces u nastavi, treba da bude usmjereno ka učeniku i da ga motiviše.

Prema njenim riječima, ocjena treba da bude u funkciji motivacije učenika i u funkciji unapređenja kvaliteta nastave.

Bojana Lalović je ocijenila da nastavnici odgovorno rade svoj posao.

„Svjedočili smo, posebno kada je kovid kriza nastupila, tome koliko se nastavnik brzo prilagođava“, kazala je Bojanić Lalović.

Upitana da prokomentariše to što se nastavnici često žale da su „zatrpani“ administracijom i da imaju mnogo obaveza koje im otežavaju da se usmjere isključivo na prenošenje znanja, ona je kazala da nastavnik mora planirati i da se bez valjanog plana ne može govoriti o kvalitetnoj nastavi.

U okviru projekta, koji finansiraju Evropska unija u Crnoj Gori i Programska kancelarija Savjeta Evrope u Podgorici, Udruženje Roditelji i agencija MINA bave se temama iz oblasti obrazovanja, koje treba da pomognu roditeljima da steknu jasniju sliku o problemima na koje često ukazuju.