Srbija, Hrvatska i Slovenija odavno su rehabilitovale žrtve Golog otoka, ali Crna Gora, koja je imala najviše zatočenika u odnosu na broj stanovnika, o tome ćuti. Ministarstva pravde i ljudskih prava nijesu odgovorila na pitanja "Dana" da li Vlada ima u planu da donese zakon kojim bi se rehabilitovale žrtve Golog otoka, da li će porodicama žrtava ikada biti isplaćena odšteta, kao ni zašto se o toj temi godinama ćuti i da li će i kada biti otvorene arhive koje se odnose na to stratište. O arhivama o Golom otoku ćuti i Agencija za nacionalnu bezbjednost, koja ne odgovara na pitanja o objavljivanju arhiva iz tog perioda.

Akcija za ljudska prava (HRA) je vladama Crne Gore do sada uputila dvije inicijative za donošenje zakona o rehabilitaciji i obeštećenju žrtava Golog otoka, ali rezultata nije bilo.

– Prvi put smo inicijativu podnijeli predsjedniku nekadašnje vlade Dušku Markoviću, 13. septembra 2019. godine, i u njoj smo predložili da Vlada hitno oformi radnu grupu za izradu ovog zakona i da u radnu grupu uključi predstavnike Udruženja "Goli otok" i druge predstavnike civilnog sektora. Kako ni dva mjeseca kasnije nismo dobili odgovor, Vladi Crne Gore, odnosno Ministarstvu pravde, podnijeli smo 15. novembra 2019. godine sa Udruženjem "Goli otok" predlog za pokretanje elektronske peticije pod nazivom "Inicijativa za donošenje Zakona o rehabilitaciji i obeštećenju žrtava političkog progona – zatvorenika i zatvorenica Golog otoka, Svetog Grgura i drugih zatvora". Ministarstvo pravde je odbilo naš predlog za pokretanje elektronske peticije, uz objašnjenje da će inicijativa biti "pažljivo razmotrena" i da nema potrebe za pokretanjem e-peticije i prikupljanjem potpisa. Drugi put smo istu inicijativu uputili 1. marta 2021. godine Generalnom sekretarijatu (u tom trenutku) nove Vlade Crne Gore kao jedan od predloga za Program rada Vlade za 2021. Međutim, taj predlog nije usvojen – kazala je u odgovorima "Danu" Martina Markolović, socijalna radnica u HRA.

Ona smatra da je poražavajuće što je Crna Gora uradila daleko najmanje da pruži golootočkim žrtvama pravdu kakvu i zaslužuju.

– Strašno je i što ih je već toliko umrlo gledajući kako druge države ipak ispunjavaju dug prema njihovim sapatnicima. Patili su ne samo oni na Golom otoku i Svetom Grguru već i njihove porodice koje su živjele s traumatičnim posljedicama i zato potomci zaslužuju da budu obeštećeni, poručuje Markolović.

Martina Markolović ističe da je potrebno otvoriti tajne arhive o Golom otoku.

– Porodice prije svega imaju pravo na te informacije. Treba i detaljno ispitati sve činjenice o ovom događaju i preispitati eventualnu odgovornost svih onih koji su bili umiješani – navodi Markolović.

HRA je u više navrata apelovala na Vladu i poslanike da ponovo razmotre hitnu potrebu za donošenjem zakona o rehabilitaciji i obeštećenju golootočkih žrtava, da bi još malobrojne žive žrtve Golog otoka i potomci preminulih dobili satisfakciju koju zaslužuju.

Spomenik i trg golootočkim žrtvama u Podgorici podignuti su 1991. godine. Skupština Crne Gore je 1992. godine usvojila Deklaraciju o osudi kršenja ljudskih prava i zloupotrebe vlasti, kojom je Skupština, između ostalog, "osudila teror nad osuđenicima na Golom otoku i drugim po zlu čuvenim logorima i zatvorima" i obavezala se da će preduzeti sve neophodne moguće mjere da "domovina ispuni svoj dug prema onima koji su nevino stradali".