Nisam siguran da je postojeći sistem zakazivanja povećao dostupnost ljekara pacijentu, kazao јe u razgovoru za "Dan" predsјednik Sindikata zdravstva Crne Gore Vladimir Pavićević, ističući da imamo paradoksalnu pojavu da pacijenti sve teže dolaze do ljekara, a ljekari rade sve više. To, prema njegovom mišljenju, znači da karike sistema nisu sinhronizovane i ne funkcionišu kako treba, ocјenjuјući da јe neophodna strategija razvoja zdravstvenog sistema koja bi definisala potrebe za zdravstvenom infrastrukturom i kadrom.

– Zdravstvenom sistemu najviše fali razgovor i dogovor svih segmenata sistema koji ne bi bio opterećen politikom, lokalizmom, nepotizmom, sujetom i uskim i prolaznim interesima. U tom razgovoru, u kojem bi učesnici bili Ministarstvo zdravlja, Fond zdravstva, predstavnici ustanova, strukovna udruženja, sindikati, organizacije za zaštitu prava pacijenata, utvrdili bi se problemi, podijelila odgovornost i napravila strategija razvoja zdravstvenog sistema koja bi definisala potrebe za zdravstvenom infrastrukturom i kadrom. Na taj način bi se optimizovali postojeći kapaciteti i planirao broj, kvalifikacija i raspored zdravstvenih radnika kako bi sve regije i svi građani bili u prilici da pravovremeno dobiju zdravstvenu uslugu koja im je potrebna i naravno, da se prevencija obolijevanja sprovodi na potreban način. Puni efekat primjene te strategije mogao bi se očekivati tek za desetak godina, što jasno govori koliko je ona neophodna – poručio јe Pavićević za "Dan".

On navodi da su u prethodnom periodu u određenoj mjeri poboljšani uslovi rada u nekim segmentima, kada su u pitanju sredstva za rad, te da se može reći da su zarade dovedene na prihvatljiviji nivo.

– Međutim, kako razvoj sistema nije planiran kako treba, sada imamo velika zagušenja u određenim segmentima, naročito kada je tercijarni zdravstveni sistem u pitanju i zato postoje velike liste čekanja i na specifičnu dijagnostiku i terapiju. Domovi zdravlja uglavnom nemaju opšte specijalističke ambulante koje bi značajno rasteretile sekundarni i tercijarni nivo, smanjile ogromne gužve i selektirale pacijente za sekundarni i tercijarni nivo. Takođe, određene dijagnostičke procedure koje su potrebne izabranim doktorima kako bi primijenili svoje znanje, nisu dostupne u domovima zdravlja. Kada je nezadovoljstvo i jednih i drugih u pitanju, ponovo se vraćamo na nedovoljno dobru organizaciju. Nisam siguran da je postojeći sistem zakazivanja povećao dostupnost ljekara pacijentu. Svjedoci smo koliko se čeka na ljekarski pregled, a imate paradoksalnu činjenicu da ljekari nisu nikad više pregleda obavljali i da su gužve sve veće i veće. To samo znači da pacijent ne dobija pravovremeno uslugu i da se stalno iznova vraća i vrlo često i nepotrebno dolazi na pregled– naveo јe on.

Pavićević smatra da će se nastaviti trend odlaska ljekara iz javnog sektora, ukazuјući da ima više razloga za to, ali da je sigurno to da se taj problem neće niti može brzo riješiti.

– Rukovodstvo KCCG taj problem ne može ad hok riješiti. Svaki ljekar bi, naravno, tražio posebne uslove, veću platu, pomoć u rješavanju stambenog pitanja itd., za šta u ovom trenutku rukovodstvo nema kapaciteta niti finansijske moći. Potrebna je dobra strategija razvoja kako bi ljekarima javni sektor bio privlačniji od privatnog, za šta je potrebno najmanje pet do sedam godina ozbiljnog i dobronamjernog rada. U ostalim zdravstvenim ustanovama u zemlji stanje je vjerovatno slično, ili će vrlo brzo biti. I u drugim gradovima se otvaraju privatne zdravstvene ustanove koje kadar crpe iz javnog sektora. Određeni broj građana ima finansijskih sredstava da se liječi u privatnim ustanovama, ali zbog čekanja na pregled u javnim ustanovama i drugi građani su često prinuđeni da usluge traže u privatnom sektoru – kaže Pavićević.

Govoreći o protestima izabranih doktora, Pavićević navodi da su opravdani jer ljekari s primarnog nivoa zdravstvene zaštite nisu uključeni u sistemsko rješavanje svog statusa i problema sa kojima se suočava sektor primarne zdravstvene zaštite.

– Postoji problem organizacije rada, prekovremenih sati, slobodnih dana i mogućnosti uvećanja zarade (po osnovu kapitacije). Ono što je, prema mom mišljenju najvažnije, postoji problem uređenosti poslovnog ambijenta, odnosno broja pregleda, mogućnosti saradnje sa primarnim i tercijarnim sektorom kada su im potrebne konsultativne usluge koje domovi zdravlja ne pružaju, te se na taj način njihov opus rada sužava i status degradira – kazao јe on.