Porodice žrtava stradalih u NATO bombardovanju Murina 30. aprila 1999. godine smatraju da bi Vlada Crne Gore konačno trebalo da donese uredbu na osnovu koje bi vansudskim poravnanjem ostvarili pravo na nadoknadu štete od države. Ranije je nezvanično pominjano da bi porodicama trebalo da se isplati oko pola miliona eura na ime pretrpljenih duševnih bolova.
Porodice podsjećaju da su ranije tužile državu jer kobnog dana 1999. niko u Murinu nije bio upozoren na opasnost od bombardovanja, iako je NATO unaprijed obavještavao nadležne o svim ciljevima koje će gađati. Postupak protiv države za naknadu štete vodile su porodice šestoro poginulih i dvoje povrijeđenih, ali su njihovi tužbeni zahtjevi odbačeni kao zastarjeli.
–Posebno nas, sve ove 23 godine, boli ravnodušan odnos države Crne Gore prema murinskim žrtvama i njihovim porodicama, kao i prema porodicama povrijeđenih. Obeštećenje porodica za sve što su doživjele i preživjele ostalo je kao moralna obaveza države, koju bi trebalo da ispuni dobrovoljno. Ovdje su stradala djeca i nedužni građani, koje država, koja je tvrdila da nije u ratu, nije ni pokušala da zaštiti. Prava je sramota da nadležni to ni do današnjeg dana nijesu ozbiljno uzeli u obzir. Pomoć Murinu i Murinjanima i neka vrsta moralne satisfakcije potpuno su izostali, iako su pretrpjeli pravi pogrom, od koga se ni do današnjih dana nijesu oporavili. Кrajnje je vrijeme da se ta velika nepravda ispravi i da se vansudskim poravnanjem obeštete porodice stradalih i ranjenih – kazao je za "Dan" Milan Mirković, predsjednik Udruženja NATO žrtva iz 1999. godine.
Porodica Manojla Кomatine, stradalog u NATO bombardovanju, jedina je uspjela prije sedam godina, presudama Osnovnog suda i Višeg suda, da ostvari nadoknadu na ime nematerijalne štete, i to u viisini od 69.000 eura.
Međutim, nakon što je porodici isplaćena navedena suma, Vrhovni sud Crne Gore je naložio da taj novac vrate i da nadoknade troškove parničnog postupka u iznosi od oko 5.000 eura.
Unuk stradalog Bojan Кomatina ističe da porodica nije izvršila povraćaj naznačenog novca jer, kako je kazao, to od nje nakon donošenja konačne presude niko nije ni tražio.
– Poslije svega, porodica je bila spremna da dobijeni novac vrati državi, ali nakon što je to naložio Vrhovni sud niko to od nas nije zvanično tražio. Sve to stvara jedan bolan i ružan osjećaj, jer prosto dobijamo utisak da se država cijelo vrijeme poigravala murinskim žrtvama i njihovim porodicama. Poručio bih aktuelnom premijeru Dritanu Abazoviću da sa pozicije na kojoj se nalazi prije svega ljudski sagleda cijelu ovu situaciju i založi se da sve oštećene porodice budu obeštećene na jedan pristojan i prihvatljiv način. Tako bi država konačno sa svog obraza skinula ljagu koja traje više id dvije decenije i koja vrijeđa ne samo naše porodice, već i sve dobronamjerne ljude – naglasio je Кomatina.
On je istakao da sudovi u Crnoj Gori donose presude za nadoknadu štete za neke obične uvrede, a da to nije slučaj kad su u pitanju ljudski životi.
– Svjedoci smo da se donose presude na osnovu kojih se pojedincima, među kojima ima i visokih crnogorskih zvaničnika, isplaćuju desetine hiljada eura na ime pretrpljenih duševnih bolova. Sa druge strane, nema obeštećenja za one koji su pretrpjeli nemjerljivi bol i koji su poslije bombardovanja kupili djelove tijela svojih najbližih na Murinskom mostu. Velika je nepravda u pitanju, a na primjeru naše porodice ostali su prosto demotivisane da idu u dalje postupke, jer, između ostalog, svi ti postupci bude ta bolna sjećanja, a nepravda boli li boli – kazao je Кomatina.
U NATO bombardovanju Murina 30. aprila 1999. godine poginuli su Manojlo Кomatina, Miroslav Кnežević, Milka Кočanović, Vukić Vuletić, Julija Brudar i Olivera Maksimović.
Tom prilikom ranjeni su Кorina Milović iz Murina, Svetlana Zečević iz Andrijevice, Željko Bjelanović iz Velike, Darko Mijović iz Podgorice, Mirko Šoškić iz Ulotine, Slavko Mirković iz Gračanice, Vasko Čejović iz Berana i Danilo Jokić iz Velike.
