Gore i valovito more, često ćete čuti strance da baš tim riječima opisuju Crnu Goru. 

Malo je zemalja na ovom svjetskom šaru koje na tako maloj teritoriji spajaju strme planinske vrhove i mediteranski pitome obale i i suncem okupane plaže. 

Sa jedne strane vilovite jele koje škripe pod sniježnim nanosima, a sa druge plaže i sunce... i to u sred zime.

Baš o tome, o toj ljepoti, govori ova objava na Instagram profilu Podgoričkog vremeplova.

I dok gledate ove snimke iz sjećanja naviru riječi velikog pisca, nobelovca Džordža Bernarda Šoa, koji je 1929. godine u junu boravio u Crnoj Gori.

Prilikom posjete Lovćenu, na Njegoševom grobu, zadivljen ljepotom koju je vidio sa Lovćena, uskliknuo je:

- Da li sam u raju ili sam na mjesecu!?

Kada se vratio u London nekom je rekao da je Crna Gora, gledano s Lovćena, kao veliko kameno more. 

Pričao je veliki irski romansijer, dramski pisac, novinar i književni i pozorišni kritičar da ne bi znao što mu se više sviđa u Crnoj Gori - da li put do Kotora ili onaj uz Lovćen.

I baš je takva Crna Gora, neočekivano lijepa, živopisna.