/ -

Tekstilni otpad problem današnjice

Nedovoljno razvijena svijest o uticaju bačene robe na životnu sredinu

Kada pominjemo najveće zagađivače okoline, prvo nam na pamet padnu automobilske, avionske, pomorske, energetske i slične "teške" industrije. Rijetko kad pomislimo na količiny neprodate robe u radnjama ili našu garderobu koju nemarno ostavimo pored kontejnera. Količina električne energije koja se iskoristi u sklopu procesa proizvodnje odjeće dovoljna je da zadovolji godišnje potrebe pet hiljada domaćinstava, što se preračunava u odgovornost za gotovo 10 odsto svih gasova s efektom staklene bašte ispuštenih na zemlji, više od međunarodnih letova i pomorskog prometa zajedno.

Bacanje tekstilnog otpada, kao i hrane, spada u veliki problem današnjeg doba.

Osim što su u proizvodnju uložena velika ekonomska sredstva, ljudski rad koji često zna biti potcijenjen (najveća količina garderobe proizvodi se na Istoku), potrošena je ne mala količina pitke vode, a uskraćene su mogućnosti da neko ko nema dobije garderobu ili hranu.

Zbog velikog ekonomskog rasipanja resursa i zagađenja životne sredine, sa jedne strane, i velikog broja ljudi koji su gladni i "goli", bez odjeće, ovaj problem zaokuplja čitavu planetu.

Recikliranje je jedan od najjeftinijih i najbržih načina za smanjenje emisije gasova s efektom staklene bašte, a ponovna upotreba i recikliranje materijala smanjuje količinu sirovih materijala potrebnih za proizvodnju.

U Evropi postoje firme za upravljanje otpadom od odjeće, u sklopu priprema zakona Evropske unije (EU) koji će od početka 2025. godine od zemalja zahtijevati odvojeno prikupljanje tekstilnog otpada.

Kako bi dijelom oslabili uticaj koji naša konzumacija robe ima na Zemlju, moramo početi voditi brigu o količini tekstila koji koristimo. Najveći i prvi korak mora biti uređivanje načina zbrinjavanja otpadnog tekstila.

U odgovornim državama postoje pravila da se prodavačima odjeće i obuće može ponijeti korišćena garderoba i obuća u prodajni prostor, bez naknade i bez obaveze kupovine. Postoje u uređenim državama i reciklažna dvorišta, u kojima građani mogu donijeti i bez naplate odložiti svoj tekstilni otpad. Međutim, ništa od toga ne postoji u Crnoj Gori, a više je nego jasno da je to urgentno potrebno.

Direktorica Fondacije Banka hrane Marina Medojević za "Dan" kaže da se zalaže za smanjenje bacanja hrane, kao i garderobe, obuće, pokućstva, tehničke robe, namještaja, a kako bi sve to bilo dostupno onima kojima je potrebno.

– Sve bi to moglo biti smješteno u okviru distributivnog centra, koji bi se gradio u Podgorici. U takvom centru bi se sakupljala sva hrana koja nije našla svoj put do potrošača, kao i garderoba i sve ostalo što može biti od koristi ugroženim građanima. Na ovaj način bi, pored bacanja hrane, garderobe, namještaja, pomogli da imaju i oni koji nemaju. Bio bi ovo ekonomski, ekološki i moralni odnos prema građanima, okolini, ekonomiji. Vjerujem da bi bio primjer i za ostale gradove u našoj državi. U svakom slučaju, koji god od ovih modela odaberemo, bitno je da djelujemo brzo. Jedino zajedničkim djelovanjem na svim nivoima moći ćemo imati mogućnost preokrenuti sadašnje putanje i nastaviti održivijim razvojem, izjavila je za "Dan" Medojević.

Reciklaža tekstila posao budućnosti

U Crnoj Gori jedan od rijetkih projekata na temu tekstilnog otpada realizovan je davne 2014. i 2015. godine, kroz IPA projekat prekogranične saradnje Srbija/Crna Gora – "Reciklažom tekstila do održivih rješenja". Ovaj projekat su partnerski u Crnoj Gori realizovali NVO SOS telefon Nikšić i Zavod za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) – Područna jedinica Nikšić, a sa srpske strane NVO Ženski centar Užice, Nacionalna služba za zapošljavanje – filijala Užice i Regionalna razvojna agencija Zlatibor.

– Ovaj projekat nije finansiran od strane državnog budžeta, niti je to ikada bila redovna aktivnost Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, već projekat EU koji je vremenski ograničen, kazali su za "Dan" iz crnogorskog Zavoda za zapošljavanje.

Ukupna vrijednost projekta bila je 172.511,64 eura, a on je realizovan u Nikšiću i Užicu.

– Cilj projekta je bio doprinos stvaranju uslova za zapošljavanje ranjivih grupa u Srbiji i Crnoj Gori kroz povećanje njihove konkurentnosti uspostavljanjem sistema prikupljanja, prerade i distribucije recikliranog tekstila. Ciljna grupa su bili: siromašne, obespravljene i diskriminisane žene. Rezultati projekta su, između ostalog, bili povećani kapaciteti dvije NVO za ulaz na tržište recikliranog tekstila, uspostavljeni infrastrukturni i tehnički preduslovi za primarnu selekciju tekstila i proizvodnju proizvoda od recikliranog tekstila i proizvodnja proizvoda od recikliranog tekstila u dvjema NVO.

Obučeno je 40 žena iz Nikšića i Užica za proizvodnju proizvoda od recikliranog tekstila. Lokalna i šira zajednica upoznati su sa modelom reciklaže tekstila, kao efikasnim načinom za višestruko rješavanje problema u oblastima: socijalnog zapošljavanja, ekologije i održivog razvoja, objasnili su nam u NVO SOS telefon Nikšić.

Odlučili su se za reciklažu tekstila jer to čuva novac i prirodu, obezbjeđuje priuštiv izvor odjeće za obespravljene ljude u nedovoljno razvijenim djelovima zajednice.

– Obezbjeđuje i porodično ekonomski rast u cilju obezbjeđivanja zaposlenja za socijalno ugrožene žene, teži zaštiti prirodnih resursa i pomaže socijalnu jednakost, afirmiše stare zanatske vještine i znanja. Zatim i zbog toga jer je od tri do pet odsto ukupnog otpada tekstilnog porijekla, ukazuju u ovoj NVO, odakle poručuju da recikliranje tekstila predstavlja posao budućnosti.

Osim toga, u pitanju je i inovativna ideja koja donosi socijalne, ekološke i ekonomske benefite.

(Tekst je dio projekta Mladi za održivi i cirkularni tekstil, koji Centar za klimatske promjene, prirodne resurse i energiju Univerziteta Donja Gorica realizuje u okviru Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu 2. ReLOaD2 program finansira Evropska unija, a sprovodi UNDP u partnerstvu sa lokalnim samoupravama. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost autorke i ne odražava nužno stavove donatora.)