/ -DžON BARAC

Za govor mržnje prema LGBT populaciji prosječna kazna 250 eura

Barac ističe da je najveća kazna za govor mržnje bila nešto manje od 1.000 eura, dok je najveća kazna zatvora bila u trajanju od svega nekoliko mjeseci

NVO LGBT Forum Progres u proteklih dvanaest mjeseci je podnio preko stotinu prijava za govor mržnje na društvenim mrežama, koji targetira LGBT zajednicu, a sveukupno od početka monitoring-programa, prije gotovo deceniju, procjena je da je ta organizacija podnijela nekoliko hiljada pojedinačnih prijava.

Кako je "Danu" kazao izvršni direktor Foruma Progres Džon M. Barac u istom periodu analizirano je više desetina hiljada komentara koji sadrže mržnju, prijetnje, pozive na nasilje i slično.

– Generalno, krajnji ishod ovih prijava nije adekvatan, u smislu zadovoljenja pravde. Mali broj prijava se kvalifikuje kao prekršaj, a još manji broj njih rezultira prekršajnom presudom protiv počinioca. U prosjeku, od stotinu podnijetih prijava, njih petnaest do dvadeset se kvalifikuje kao prekršaj i protiv tih lica se pokrene prekršajni postupak, dok možda u nekih pet slučajeva dođe do osuđujuće presude i najčešće se izrekne novčana kazna od nekih dvije stotine pedeset eura – kaže Barac.

Nasilje sa ulice prešlo u četiri zida

Barac kaže da su tokom godina aktivnog rada na monitoringu govora mržnje i pružanju zaštite i podrške žrtvama nasilja uočili jasnu konekciju između porasta govora mržnje i porasta stope nasilja.

– Gotovo svaki put kada neko od političara ili drugih javnih aktera javno targetira LGBT osobe, već dan kasnije imamo povećan broj korisnika/ca koji prijavljuju neki vid nasilja, najčešće u porodici ili vršnjačkoj grupi. Od prve parade 2013. godine u Budvi, evidentno je da se nasilje na ulicama svelo na minimum, ali je istovremeno nasilje u zatvorenim grupama (poput porodica, vršnjačkih grupa i sl.), u osjetnom porastu, što smo i više puta konstatovali i ukazali na to da se nasilje sa ulica preselilo u zatvorene prostore u kojima je mnogo teže reagovati i uopšte detektovati nasilje – kaže Barac.

Na pitanje kako podvlače crtu između govora mržnje i slobode govora, Barac navodi da je u određenom dijelu slučajeva lako uočiti ovu razliku, ali isto tako postoje i takozvane "sive zone", kada je potrebno uložiti dodatne napore da se vidi da li je ta granica pređena.

– U tim slučajevima nam pomažu i nacionalno zakonodavstvo i međunarodni standardi, ali i višegodišnje iskustvo u ovoj oblasti, koje nam olakšava da prepoznamo razliku između govora mržnje i slobode govora – navodi on.

On ističe da je najveća kazna za govor mržnje bila nešto manje od 1.000 eura, dok je najveća kazna zatvora bila u trajanju od svega nekoliko mjeseci.

– Кaznena politika, iako važna kao mehanizam odvraćanja počinilaca, nije jedino i dugoročno rješenje. Ono što prevashodno treba da bude fokus jeste mijenjanje svijesti građanki i građana Crne Gore kroz sadržajnu reformu obrazovnog sistema, suštinsku inkluziju LGBT osoba u sve sfere društvenog života, kao i postizanje autentične vidljivosti LGBT pojedinaca u javnosti. Ali, nažalost, ovaj proces u Crnoj Gori gotovo i da ne postoji, barem ne na sistemskom nivou, već se prevashodno svodi na pojedinačne napore organizacija civilnog društva, što samo po sebi nije dovoljno – navodi Barac.

Barac ocjenjuje da značajan dio mržnje, pa samim tim i govora mržnje koji se upućuje ka LGBT zajednici u Crnoj Gori dolazi od različitih političkih struktura koje LGBT osobe aktivno zloupotrebljavaju u svoje političke svrhe i zarad dodatne polarizacije društva, podsticanja sveopšte netolerancije, kao i različitih pokušaja diskreditacije svojih političkih protivnika.

– Takođe, različite društvene grupe takođe imaju svoj udio u širenju mržnje, što organizovano kao reakciju na povećanu vidljivost LGBT osoba i tema iz ove oblasti. Nažalost, ne postoji adekvatan i kvalitetan sistemski odgovor na ove probleme, zbog čega oni, godinama unazad, nimalo ne jenjavaju – ističe Barac.