sjednica Ustavnog suda / -IVAN PETROVIC - IPE

Šćepanović za "Dan": Za pat-poziciju Ustavnog suda odgovorna Skupština

Ovako izazovna situacija, u kojoj se Ustavni sud nalazi, de fakto već ugrožava superiornost Ustava, dovodi u pitanje održivost postignutih rezultata na državnom i na institucionalnom nivou, i u krajnjem može rezultirati gubitkom međunarodnog ugleda i ugroziti efikasnu zaštitu prava i sloboda naših građanki i građana, ocijenio je Šćepanović

Posledice izostanka dogovora između političkih aktera u vezi sa izborom sudija Ustavnog suda, već duže od dvije godine, mnogobrojne su za građane i državu koja se Ustavom obavezala da će graditi sistem zasnovan na načelu vladavine prava, izjavio je u intervju za "Dan" predsjednik Ustavnog suda Budimir Šćepanović.

– Onemogućavanjem potpune operativnosti organa koji je "čuvar Ustava", pravni sistem se dovodi u poziciju pravne nesigurnosti. Stabilan institucionalni sistem zasnovan na vladavini prava, pojednostavljeno, znači da su Ustav i pravna norma uvijek jače od slobodne volje njihovih izvršitelja. Ovako izazovna situacija u kojoj se Ustavni sud nalazi, de fakto već ugrožava superiornost Ustava, dovodi u pitanje održivost postignutih rezultata na državnom i na institucionalnom nivou, i u krajnjem može rezultirati gubitkom međunarodnog ugleda i ugroziti efikasnu zaštitu prava i sloboda naših građanki i građana – istakao je Šćepanović, komentarišući činjenicu da još nije došlo do političkog dogovora o izboru sudija Ustavnog suda.

• Ko je kriv što Ustavni sud nema dovoljan broj sudija i radi bukavlno bez kvoruma?

Kvorum predstavlja najmanji broj članova Ustavnog suda, čije je prisustvo na sjednici potrebno za donošenje odluka, te da, od 13. septembra, Ustavni sud nema kvorum za odlučivanje u postupcima po nadležnostima o kojima se odlučuje u plenumu, kao što su: postupak ocjene saglasnosti zakona sa Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima, postupak za ocjenu saglasnosti drugih propisa i opštih akata sa Ustavom i zakonom, postupak odlučivanja da li je predsjednik Crne Gore povrijedio Ustav, postupak odlučivanja u izbornim sporovima i dr. Ustavni sud od 13. septembra ima troje od sedam sudija i odlučuje samo po ustavnim žalbama, u vijeću sastavljenom od troje sudija, saglasno amandmanu XV.

O odgovornosti za ovakvo stanje već su dovoljno rekle relevantne međunarodne institucije. Evropska unija, u svom izvještaju o Crnoj Gori za 2022. godinu, pravilno ističe da institucije funkcionišu pod uticajem političke promjenljivosti, nestabilnosti vlasti, i tenzija u vladajućim većinama, da Ustavni sud radi u nepotpunom sastavu zbog nemogućnosti Skuštine da izabere nove sudije. Venecijanska komisija, u svom Mišljenju o Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku, paralizu Ustavnog suda vidi kao rezultat nespremnosti političkih partija da postignu konstruktivne kompromise, te da je sadašnja situacija mogla da se riješi da su se vlasti u Crnoj Gori vodile principom lojalne saradnje između državnih organa.

Iz ovih ocjena jasno je ko je odgovoran za sadašnju situaciju u kojoj se našao Ustavni sud. S tim u vezi, smatram da nije na odmet da podsjetim da je dužnost Ustavnog suda da obavijesti Skupštinu Crne Gore, odnosno predlagača o ispunjenju uslova za prestanak funkcije sudiji Ustavnog suda zbog ispunjenja uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju, šest mjeseci prije ispunjenja tih uslova.

Ustavni sud je tu svoju dužnost kontinuirano izvršavao, počev od 24. jula 2020. godine, kada je obavijestio Skupštinu Crne Gore da će dvoje sudija, od tadašnjih sedam sudija, početkom 2021. godine, ispuniti uslove za prestanak funkcije zbog ispunjenja uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju. U međuvremenu smo to učinili za još dvojicu sudija koji su, tokom 2021. i 2022. godine, ispunili uslove za starosnu penziju, čime je naša uloga u postupku izbora sudija Ustavnog suda okončana. Do danas, kao što je poznato, raspisano je pet javnih poziva za izbor sudija Ustavnog suda, ali po tim pozivima nije izabran nijedan sudija.

• Koliko Ustavni sud ima neriješenih predmeta i iz kojih godina datiraju? Na šta se oni odnose?

Od januara 2021. godine, do danas, Ustavni sud je, u nepotpunom sastavu riješio 3.116 predmeta (što je skoro trogodišnji priliv). Od kad sam izabran za predsjednika Ustavnog suda, broj riješenih predmeta na godišnjem nivou je značajno veći od broja primljenih predmeta, te su zaostaci iz prethodnih godina smanjeni za oko 800 predmeta. Danas Ustavni sud ima u radu 2.864 predmeta, od čega 2.559 ustavnih žalbi, 135 predmeta u postupku ocjene saglasnosti zakona sa Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima, 141 u postupaku za ocjenu saglasnosti drugih propisa i opštih akata sa Ustavom i zakonom, 1 u postupku odlučivanja da li je predsjednik Crne Gore povrijedio Ustav, 27 u postupku odlučivanja po izbornim sporovima i jedan u postupku odlučivanja o sukobu nadležnosti.

• Koliko je Ustavni sud ove godine riješio predmeta, a koliko od 13. septembra?

Ustavni sud je u 2022. godini, do danas, primio 1.014 predmeta, a riješio 1.618, od čega od 13. septembra 346 predmeta.

• Da li u situaciji kakva je sad Ustavni sud može opravdati svrhu postojanja?

Svrha postojanja Ustavnog suda, koji je osnovan 1963. godine, ne može biti dovedena u pitanje prolaznom i sa aspekta istorije, kratkotrajnom nekompletiranošću. Treba napraviti jasnu razliku između prolaznih kriza i trajnosti institucija, drugim riječima, to vam je kao da dovedete u pitanje smisao života, zbog prolazne prehlade.

Potrebno kadrovsko jačanje

• Osim nedostatka sudija, koji još problemi opterećuju Ustavni sud?

U skladu sa odredbama iz člana 124 Ustava Crne Gore, najviša sudska istanca je Vrhovni sud, a Ustavni sud je sui generis državni organ kojem je ustavotvorac dodijelio nadzornu ulogu izvan sistema podjele vlasti, dajući mu izvjestan stepen superiornosti u odnosu na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast.

Mislim da je upravo neprepoznavanje uloge i značaja Ustavnog suda, onako kako ga je ustavotvorac zamislio, uzrok ostalih problema sa kojima se suočavamo.

Kako bi Ustavnom sudu bila omogućena potpuna djelotvornost u obavljanju Ustavom utvrđenih nadležnosti, neophodno je u odnosu na Ustavni sud strateško angažovanje države, u onim oblastima u kojima je to angažovanje dozvoljeno i nužno. U tom smislu, smatram da je potrebno: kadrovski osnažiti Ustavni sud; obezbijediti finansijsku samostalnost Ustavnog suda; nezavisnost u izboru stručnog kadra, povjeravanjem tog postupka Ustavnom sudu, Zakonom o državnim službenicima i namještenicima, kao što je to učinila Skupština kada je u pitanju njena stručna služba, zatim poboljšati prostorne kapacitete, koji su na nezavidnom nivou.

Kao što ste upoznati, za izbor sudija Ustavnog suda neophodno je postići dvotrećinski konsenzus u Skupštini, jednak onom konsenzusu kojim se mijenja Ustav, te je i u zemljama koje imaju dužu demokratsku tradiciju od crnogorske izazovno postići sveopštu društvenu saglasnost izraženu kroz kvalifikovanu volju poslanika, pogotovo u situaciji evidentne političke nestabilnosti u kakvoj se Crna Gora nalazi.

Nije prvi put u unutrašnjoj, ni u uporednoj ustavnosudskoj praksi da Ustavni sud funkcioniše bez određenog broja sudija, ta situacija, iako jeste zabrinjavajuća, nije nepoznata. Nadam se da će nosioci političke moći, u najskorijem roku, racionalno pristupiti rješavanju složene institucionalne krize.