U đačkom spomenaru podgoričkih gimnazijalaca IV-L pregršt je uspomena koje su stvarali u posljednje četiri godine. Među fotografijama koje će već sjutra sa radošću posmatrati, biće i jedno pismo koje su maturanti posvetili svojoj profesorici Vesni Kovačević.
Prisjećajući se Ciceronove izreke: Historia est magistra vitae (Istorija je učiteljica života), njeno IV-L pokušalo je da od zaborava sačuva sve mudrosti kojima ih je razredna učila. Njene lekcije iz istorije, zapravo su bile lekcije iz života i na tome su joj zahvalni, o tome svjedoči i njihovo pismo koje potpisuju zajedno sa roditeljima:
"Profesorka, istoričarka, magistrica. To su samo neke titule koje posjeduje, ali za nas je najvažnije to što nam je razredna. Družeći se sa njom tokom četiri godine, možemo s punim pravom reći, da nam je iskrena prijateljica, zaštitnica i čvrst oslonac.
Mnogo puta nam je bila druga majka, rješavala naše probleme koje smo joj povjeravali. Pružala nam je najsnažniju podršku i motivaciju. Tokom burnih gimnazijskih dana najviše ljubavi smo dobijali upravo od nje, a najviše sreće je bilo u vazduhu na njenim časovima.
Perfekcionista, sa istančanim osjećajem za drugačije i posebno, staložena, nježna, a opet borbena i ambiciozna. Istovremeno i autoritet i prijatelj. Umjela je da nas grdi, ali i da nas tješi. To je mogla samo naša Vesna.
Sitna figura - veliki čovjek!
Nezaboravna su bila naša putovanja. Slušali smo bez daha priče o životu širom zemaljske kugle, dok nam je približavala druge kulture. Sa njom smo učili o slobodi i slobodu smo disali.
Mnogi su nam zavidjeli što je naša razredna, a mi smo se često pitali čime smo je zaslužili. Kada bi se približavala kabinetu br. 21, žustrim korakom dolazeći na čas, žamor bi prestajao.
Uvijek isfenirani plavi pramenovi, svedena elegantna odjeća, visoke potpetice (čak i u diskotekama Barselone). Na čas nije donosila Dnevnik, nisu joj bile potrebne teze. Fokus je bio na nama i na lekcijama koje su ličile na priče, a ne na istorijske činjenice.
Obraćala nam se mirnim tonom, šireći tako i među nama smirenost. Uz nju smo bili bezbrižni i srećni, čak nas je i razmazila.
Danas, ponosno kažemo: Naša Vesna je najbolja razredna na svijetu!
Poštovana razredna, pred nama su novi putevi, novi izazovi, a pred Vama nove generacije. Ipak, jedno je sigurno, nikad Vas nećemo zaboraviti, a ni dovoljno zahvaliti za sve što ste učinili za nas.
Sjajna smo mi generacija, bićete ponosni na nas - to Vam duguje Vaše IV-L Gimnazije "Slobodan Škerović".
