Nekadašnji načelnik Uprave za odbranu Crne Gore i funkcioner donedavno vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) Borislav Lalević i njegov zet – fudbalski menadzer Milan Mile Ćalasan osnovali su u junu 2005. godine kompaniju CSI SWI u Parizu u Francuskoj, koja je imala kapital u vrijednosti od 350.000 eura i planiranu investiciju u nekretninu vrijednu oko 3,2 miliona eura. To ne bi bilo čudno da Lalević tu kompaniju više od decenije nakon njenog osnivanja nije skrivao od Komisije za sprečavanje sukoba interesa i Agencije za sprečavanje korupcije i da ona nije osnovana u istom mjesecu kad je potpisan kontroverzni i, prema tvrdnjama srpskog javnog tužilaštva, za državu štetni ugovor u vezi sa aferom "Satelit", u kojoj je aktivnu ulogu imao upravo Milan Ćalasan.

Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA došla je do dokumentacije koja potvrđuje da je Lalević vlasnik 30 odsto udjela u firmi SCI CWI, koja je i danas aktivna. U vremenu kad je ta kompanija osnovana Lalević je pokrivao funkciju načelnika Uprave za odbranu Crne Gore. Radi se o funkciji koja je tada bila ekvivalentna današnjem rangu ministra odbrane.

Jedan od dokumenata vezan za firmu SCI CWI

-Foto: LUPA

Prvi Zakon o utvrđivanju konflikta interesa Skupština Crne Gore donijela je polovinom 2004. godine, nakon čega je imenovana i Komisija za utvrđivanje konflikta interesa. Iako je Lalević javni funkcioner bio i 2005. godine, kada je osnovana kompanija SCI CWI, nema podataka da je on predavao imovinske kartone sve do 2010. godine. Kada je predao prvi imovinski karton nekadašnjoj Komisiji za sprečavanje sukoba interesa bio je funkcioner tada vladajućeg DPS-a, kojeg je imenovala Vlada, i pokrivao je funkciju direktora Doma zdravlja Bar. U njegovim imovinskim kartonima od 2010. do 2021. godine nikada nije prijavljeno postojanje kompanije SCI CWI.

U članu 19 Zakona o sprečavanju sukoba interesa, koji je tada bio na snazi, stajalo je "javni funkcioner je dužan da u izvještaju navede tačne podatke", što Lalević nije učinio. Ako se sagledaju Lalevićevi zvanični imovinski kartoni od 2011. godine sa prijavljenim prihodima, onda se postavlja legitimno pitalje o porijeklu novca evidentiranog u njegovoj kompaniji u Francuskoj.

Novinari su kontaktirali Lalevića koji je u prvom telefonskom razgovoru kazao da nije ni znao da ima firmu u Francuskoj, da bi se potom u istom razgovoru prisjetio da je zetu – fudbalskom menadzeru Miletu Ćalasanu, koji se oženio sa njegovom sestrom Vjerom, ipak dao lične podatke kako bi mogao da osnuje kompaniju. U dokumentima u posjedu Mreže LUPA može se vidjeti da je Mile (Milan) Ćalasan vlasnik 55 odsto udjela kompanije SCI CWI, dok je Vjera Ćalasan vlasnica pet odsto te firme, a Vasilije Ćalasan 10 odsto.

– Mile Ćalasan je moj zet. Ja sam mu, što se kaže, pozajmio ime da on odradi neki posao u Francuskoj. Ja oko te firme pojma nemam, niti znam šta je on tamo trgovao i šta je radio. On je taj novac imao i zamolio me je, a ja sam učinio svom zetu. Tako da što se tiče materijalnog dijela to nema nikakve veze sa mnom, ima samo moje ime. Sad sam se sjetio jer sam se začudio odakle moja firma u Francuskoj, rekao je Lalević. Dodao je da Ćalasan "ima dvije-tri svoje firme i bavi se menadzerstvom i gore živi (u Francuskoj) evo više od 30 godina".

Elem, nekoliko sati kasnije Lalević se predomislio i pozvao novinara rekavši: "prvo, ja nikad nisam imao firmu u Parizu i Francuskoj. Drugo, Milan Ćalasan nikad nije otvarao firmu na moje ime, odnosno ja ga nikada nisam ovlastio. On je prodao kuću u Parizu i kupio je stan. Razgovarao sam sa njim".

Međutim, prema dokumentaciji iz registra kompanija u Francuskoj, Lalević je 10. juna 2005. godine potpisao dokument u kojem je predao svoja ovlašćenja Ćalasanu da raspolaže sa 1.050 njegovih akcija u kompaniji SCI CWI, koje vrijede ukupno 105.000 eura. Ukupan kapital kompanije je 350.000 eura i bavi se konstrukcijom i kupoprodajom. Prema dokumentu, Lalević je dao ovlašćenje i da se kupi nekretnina srednje vrijednosti 3,2 miliona eura. Od toga 150.000 eura planirano je za namještaj i 120.000 za troškove.

Fudbalski menadzer Milan Mile Ćalasan, na ovim prostorima poznat je po aferi "Satelit" i nevoljnosti da na tu temu uopšte razgovara i pored upornih poziva medija. Radi se o kontroverznom poslu koji je zaključen u Parizu u junu 2005. godine, u istom mjesecu kada je osnovana Ćalasanova i Lalevićeva kompanija SCI CWI. Država Srbija morala je u tom poslu da plati milionsku odštetu izrelskoj kompaniji Image Sat International NV, zbog ugovora o zakupu satelita vrijednog 45 miliona eura koji nije ispoštovan. Preko tog satelita tada zajednička država Srbija i Crna Gora (SCG) trebalo je da vrši obavještajni nadzor teritorije Kosova što je bilo pod upravom Ujedinjenih nacija (UN). Izraelska strana se obavezala da na šest godina iznajmi špijunske satelite tipa Eros A i Eros B i da instalira kontrolnu stanicu.

Protiv bivšeg ministra odbrane u državnoj zajednici Prvoslava Davinića podnijeta je prije desetak godina optužnica, kako je javno tužilaštvo tvrdilo, zbog zloupotrebe službenog položaja zato što je zaključio ugovor štetan po državu i što je prekoračio nadležnosti. Tužilaštvo je teretilo Davinića da je 4. juna 2005. godine u Parizu zaključio ugovor bez odobrenja nadležnih organa državne zajednice SCG – Vrhovnog saveta odbrane i Saveta ministara.

Nakon što je prestala da postoji državna zajednica SCG, kompanija iz Izraela nije dobila veći dio novca shodno ugovoru, koji je označen državnom tajnom, nakon čega su pokrenuli arbitražu u Londonu i dobili odštetu od čak 37 miliona eura. Tek nakon pregovora srpskih vlasti sa predstavnicima izraelske kompanije, krajem 2010. godine dogovoreno je da im država Srbija plati 27,8 miliona eura odštete. Tadašnji ambasador državne zajednice u Izraelu Miodrag Isakov izjavio je za srpske medije da su u svim razgovorima koje je vodio sa Izraelcima bile pominjane "ponude koje su se kretale oko 22 miliona eura, a ugovor koji je u Srbiji sklopljen iznosio je 45 miliona eura. To znači da je polovina milionske sume bila višak koji treba da ide nekome".

Srpsko tužilaštvo je 2010. godine tvrdilo da je Davinić neovlašćeno 2. februara 2005. godine, bez sprovođenja prethodne procedure, dao i ovlašćenje ofšor kompaniji sa Britanskih Djevičanskih ostrva Carmina Creek Corporation da pregovara sa Izraelcima. Upravo vlasnik i direktor te firme, prema navodima srpskih medija koji su imali uvid u dokumentaciju Vlade Srbije, bio je Milan Ćalasan. Takođe, u nekim medijskim izvještajima kao suvlasnik firme pominjan je i sada pokojni Džefri Štajner, koji je imao dobra poznanstva u NATO-u. Obojica su važili za lične prijatelje Svetozara Marovića, tadašnjeg predsjednika Srbije i Crne Gore i visokog funkcionera DPS-a. Ćalasanovoj i Štajnerovoj firmi je, prema medijskim navodima, na ime provizije trebalo da pripadne od tog posla čak osam miliona eura. Svetozar Marović je kao glavni dirigent posla izbjegao krivičnu odgovornost. U presretnutom telefonskom razgovoru između Milana Roćena (tadašnjeg ambasadora u Moskvi i sadašnjeg neformalnog glavnog savjetnika predsjednika Mila Đukanovića) i Vuka Jeremića (glavnog spoljnopolitičkog savjetnika tadašnjeg srpskog predsjednika Borisa Tadića) Jeremić je ispričao Roćenu da je Marović rekao Borisu Tadiću da je "velika kriza" i da ga "jako brine ova istraga (oko satelita)". Marović je dodao: "Dinkić (tadašnji srpski ministar finansija) je lud, ko zna šta može da uradi". Prema Jeremićevim riječima, njegov pretpostavljeni Tadić je umirio Marovića rekavši: "Ja ti garantujem, Sveto, da neće biti ništa i da se Dinkić drži pod kontrolom. Ja ti garantujem, sa Koštunicom (tadašnji srpski premijer) sam razgovarao, neće biti sra*a". I tako je i bilo, Marović za aferu "Satelit" nikada nije odgovarao. S druge strane, Daviniću se godinama zbog te afere sudilo, daleko od očiju javnosti, zbog optužbe za krivično djelo zloupotreba položaja dok konačno u oktobru 2019. godine nije oslobođen krivice. On je za potrebe ovog istraživanja govorio o tom kontroverznom poslu.

"Ja sam se svega nekoliko puta vidio sa Ćalasanom. Upoznao sam ga kao čovjeka koji živi u Parizu i sreli smo se u hotelu kada sam bio u zvaničnoj posjeti Francuskoj. Njegova uloga u poslu je bila ta što me je upoznao sa predstavnicima izraelske kompanije. Nakon toga pregovori su počeli direktno sa kompanijom iz Izraela. On je nakon toga bio po strani", rekao je Davinić. Na novinarsko pitanje da li je i ako jeste kada Ćalasan za posredničke usluge dobio novac u tom poslu, bivši ministar odbrane SCG odgovorio je: "Ćalasan taj novac nije mogao da traži od Srbije, odnosno tada državne zajednice. Da li je tražio od nekog drugog, ja to ne znam". Osvrnuo se i na 4. jun 2005. godine kad je potpisao sporni ugovor.

Davinić je rekao da ne zna u kakvim odnosima su bili Marović i Ćalasan u to vrijeme. Istakao je da nije znao ni da je Ćalasan u mjesecu kad je potpisan ugovor sa Izraelcima osnovao firmu CSI CWI u Parizu, kao ni da li ta kompanija ima veze sa poslom sa Izraelcima. Međutim, bivši bliski saradnik Marovića i visoki funkcioner DPS-a koji je htio da ostane anoniman, u razgovoru nam je rekao da je on upoznao Ćalasana 2004. godine na privatnom imanju Svetozara Marovića u Grblju i da su se gosti kod Marovića zabavljali igrajući glavomet, uključujući i Ćalasana. Naš izvor nam je rekao da su pare od afere "Satelit" prve velike pare koje je Svetozar, navodno, nelegalno stekao.

U istraživanju pomogao Atanas Tchobanov

Ovaj projekat je dijelom finansirala Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD.