Bivši radnici nekadašnje fabrike "Radoje Dakić" obilježiće 3. oktobra 77. godišnjicu od osnivanja i još jednom pozvati nadležne i javnosti ukazati na situaciju sa kojom se suočavaju dok čekaju raspodjelu sredstava u iznosu od preko 11 miliona eura koja su blokirana od prošle godine. U slučaju isplate ovih sredstava, dio radnika bi namirio sva potraživanja, dok bi dio bio djelimično namiren.
Predstavnik bivših radnika Milan Vukčević kazao je da će se okupiti kako bi podsjetili da im se i dalje duguje 77 plata, kao i druga potraživanja.
– Protestujemo već 14 godina, ali ne odustajemo i čvrsto smo ubijeđeni u ispravnost ovog puta. Ponovo je nakon dužeg vremena povećano interesovanje radnika, s obzirom da nam 11 miliona eura stoji blokirano od prošle godine. Indolentni odnos svih vlasti prema bivšim radnicima "Radoja Dakića", koji je započeo još u vrijeme vladavine DPS-a, mora da se prekine. Imaćemo tri konkretna zahtjeva za aktuelnu vlast, a slogan novog okupljanja je "Tuđe nećemo, svoje nemamo" – poručio je Vukčević.
On je istakao da će ovaj skup više ličiti na komemoraciju negoli na obilježavanje nekog značajnijeg datuma, jer "fabrika umire drugi put".
– Tražićemo od premijera Dritana Abazovića i ministra finansija Aleksandra Damjanovića da se pojave i u razgovoru sa radnicima objasne kada će biti isplaćena sredstva. Voljeli bismo da se pred nama pojavi i nekadašnji ministar, a sada mandatar Milojko Spajić, koji je u vrijeme prethodne vlade formirao međuresorsku grupu koja se bavila našim pitanjem, pa bismo voljeli da nas obavijesti da li je išta rađeno i koji su rezultati te radne grupe – rekao je Vukčević.
Kako je naglasio, imovina fabrike, ukoliko bi bila prodata, ne bi mogla da obezbijedi sva potraživanja radnika.
– Imovina je nekada bila procijenjena na 80 miliona, ali je u međuvremenu prodavana po znatno nižoj cijeni i ne možemo da se namirimo u cjelosti. Država je prema nama imala maćehinski odnos, a ni advokati koji su nas zastupali nijesu radili u našem interesu, naravno ne svi, ali jedan značajan broj – rekao je Vukčević.
Prema njegovim riječima, preko 1.800 bivših radnika i dalje čeka naplatu, a njih čak 782 nije dočekalo da naplati svoja potraživanja.
– Gotovo svi koji su pratili naš slučaj, i sudije i stečajni upravnici, ili su suspendovani ili su pod optužbom, a pojedinci su završili čak i u zatvoru. Zato najveća krivica ide na teret nekadašnjeg režima, koji je sve uradio da fabriku uništi i da ne obešteti radnike, uprkos tome što je presuda u našem slučaju pravosnažna – kazao je Vukčević.