Kamata koja prati najnovije zaduženje je pokazatelj nepovjerenja međunarodnih povjerilaca u naše političke lidere koji ove, a i poslednje tri godine, destabilizuju javne finansije slijedeći uslovni princip: “nakon trideset godina, mi smo se domogli javnog novčanika, pa nam može šta god hoćemo”, izjavila je za "Dan" bivša državna sekretarka Ministarstva finansija (MF) Mila Kasalica.

-  Dodatno, opipljivo nepovjerenje prema neizanaliziranim javnim politikama ministra finansija doprinosi da nas, kao zajednicu, “ispregovarana” kamata zabrine. Zato nam je strukovni i građanski zadatak da uz naše privrednike i poreske obveznike pokušamo da učinimo sve što je u skladu sa zakonima da ne uđemo u naporna scenaria razrješavanja uznemirujućih osjetljivosti iz sfere javnih finansija, a u kojima se prekonoćno usluga javnog karaktera može svesti na trećinu - kazala je Kasalica.

•Je li je u današnje vrijeme pametno da se država zadužuje po varijabilnoj kamatnoj stopi?

- U okruženju previše jeftinog novca svugdje u svijetu, koje je trajalo od Velike finansijske krize 2008. a pojačano u godinama Covid krize, i naknadno ugroženo krizom prouzrokovanom napadom Ruske Federacije na Ukrajinu, koja je ugrozila kako tržište energenata tako i tržište hrane, varijabilna kamatna stopa je očekivana cijena novca kada su globalne monetarne institucije odlučile da se politikama uvećanja kamatnih stopa novca tokom ove godine zaustave i preokrenu kretanje inflatornih stopa, a kako bi naredne godine inflacija bila u razvojnom rasponu od dva, mada bliže četiri procenta. Objelodanjena kamatna stopa iz kreditnog aranžmana od stotinjak miliona eura više govori o nestabilnosti i nepromišljenosti u pristupu crnogorskim javnim finansijama, nego što ukupan globalni kontekst koji definiše kamatnu stopu ima izmjerljive uticaje na kamatu od Dojče banke.

•Da li je država mogla na jeftiniji način pozajmiti 100 miliona? Možda da je pokušala primamiti privredu i građane koji u bankama drže nekoliko milijardi depozita po minimalnim kamatnim stopama da kupe obveznice države? 

- Depoziti privrede, stanovništva i nerezidenata u bankarskom sektoru su skoro €5 mlrd (kraj januara). Taj rast depozita je obilježen značajnim prilivom stranih direktnih investicija na kraju prethodne godine (neto SDI koji je ostao u Crnoj Gori iznosio je preko €780 mil).

Istaknute ohrabrujuće ekonomske činjenice bilo koji tim izvršne vlasti bi pametno stavio u funkciju ciljeva ekonomske politike, ako služi održivom ekonomskom razvoju. Tekuće, a nakon višemjesečnog raspuštenog usvajanja zakona bez analiza fiskalnih rizika, kao i zakona koji se dostaljaju i usvajaju u par dana, to nije više opcija ove Vlade CG. Iako je to iskaz nepovjerenja u ovu vladu, ono što je sistemski osjetljivo je da je to i pokazatelj da je ministar finansija izgubio povjerenje, kako inostrane tako i domaće finansijske zajednice. Takvo stanje sistemskog nepovjerenja kao posljedicu ima ovo stanje da značajni novci spavaju u bankama, neangažovani u bilo koji vid investicija; privredna konjuktura radi minimalno s ciljem da se podmire tekući troškovi; a odsustvo održivih višegodišnjih javnih politika gotovo je na ridikulno niskim nivoima razvojnih potencijala. Privid toksičnog PR-a da se doakalo onima prije 30-og avgusta polako stiže na naplatu. Ni uz politički iživljeni cinizam, ni kroz odsustvo odgovornosti javnih djelatnika, ekonomija ozbiljne zajednice ne može da apsorbuje takve zablude na dugi rok. Bolna naplata suočavanja se uobičajeno dešava na nivou običnih egzistencija, zato sve treba uraditi da do takvog zemljotresnog scenaria ne dođe. Ili malo drugačije o istom: nije problem novo zaduženje, neka ga bude još više ako se razvija CG ekonomija. Međutim, naši javni administratori i politički lideri ili će služiti ovoj zajednici ili neće naći posao u ambaru kod bilo kojeg regionalnog susjeda.

•Šta nam skupo ili preskupo zaduživanje CG govori o finansijama države? Da li su Vladi CG neophodne pare za funkcionisanje države "po svaku cijenu"? 

- Sto miliona u javnom dugu od preko €4 mlrd ne može biti osnova intencione katastrofičnosti, koju čitamo ovih dana. Budžetom Crne Gore za 2023. godinu usvojen je zakonski okvir zaduženja do €700 mil, umanjen za sto miliona depozita. Ipak, kamatna stopa u navedenom zaduženju je indikator zabrinjavajućeg.

Iz pozadine razmatranja, a koji se javno ne prati, jedan faktor je za sistemsku upaljenost crvenih lampica: u ovu budžetsku godinu smo ušli sa nivoom depozita države manjim od definisanog u tekstu budžetskog zakona. Tokom januara se jednokratnim rastom ostalih prihoda a iz 5G naknada, kao i dijela konačno-izvršene konsolidacije sredstava sa escrow računa Agencije za investicije, stiglo do planiranog iznosa depozita. To se ovim zaduženjem od Dojče banke, a eventualno i skorog zaduženja od Svjetske banke, dodatno treba stabilizovati na planiranim nivooima depozita, što je dobri makroekonomski input prije početka udarnog perioda turističke sezone.

Drugi nivo rizika je za sad nerješiv, a koji se tiče nepostojanja pametnog liderstva u javnim finansijama, što onda nastavlja da jača pomenuto nepovjerenje kao sistemsku determinantu. Ministarstvo finansija je umanjilo kapacitete da promišlja, a ojačalo netimsko bahaćenje u političkom ispunjavanju želja političara širokog spektra iz zakulisanih dogovora. To nije odraz sinergije već straha da se odgovorno radi posao definisanih nadležnosti, a što je Miša Brkić nedavno u beogradskom Danas-u nazvao “alavošću”. Stoga Crna Gora nastavlja da živi okruženje naglašenih rizika javnih finansija u stilu: kao što se održivost javnih finansija iako uz goleme novce u sistemu, nije mogla ostvariti uz ministra Spajića, po istovjetnom modelu ne identifikuju se ni naznake održivosti uz uporedivog-u-ponašanju ministra Damjanovića, koji je svojim političkim odlukama izgubio pravo da se pravda-u-hvalisanju kako su ga ispratili iz Uprave prihoda i carina u oktobru 2021. godine, pošto je iznevjerio najavljenu reformsku agendu.

Sistemski je politički lako izabrati ići utabanim modelima kontinuiteta u netransparentom iz tridesetak i više godina nereformi, koje su glumile reforme. Kao nekadašnji ekonomista razumijevanja i predlaganja održivih javnih politika, uz opravdanu ondašnju javnu kritičnost, tekuće kao član u većini neznavene Vlade Crne Gore, ministar Damjanović je institucionalno morao biti hrabriji i jači, a zbog stabilnosti i održivosti javnih finansija u narednih desetak godina. Dok na kraju takvog sunovrata nekadašnjeg ekonomiste, crnogorske javne finansije tekuće zavise od višegodišnje otpornosti poslovanja naših privrednih društava i stabilnosti bankarskog sektora. To je u ovom momentu dobro, ali nema jačinu dugoročnosti. Takvu činjenicu neizvjesnosti u vezi CG javnih finansija van svake sumnje dokumentuje skoro desetak procenata kamate posljednjeg zaduženja države.