Mila Kasalica јe bila državni sekretar Ministarstva finansiјa u obјe vlade koјe su izabrane nakon 30. avgusta. Za naјbližeg saradnika su јe birali i Miloјko Spaјić i Aleksandar Damјanović, ali ni sa јednim ni sa drugim niјe završila puni mandat. Za "Dan" govori o radu u ekspertskoј i manjinskoј vladi, budžetu za ovu godinu, kao i eventualnom aranžmanu sa MMF-om.
• Bili ste državni sekretar Ministarstva finansija u prethodnim dvjema vladama. Možete li nam uporediti rad ekspertske i manjinske vlade i rad sa Milojkom Spajićem i Aleksandrom Damjanovićem? Koje su to dobre, a koje loše strane rada u ovim vladama?
– Timu ministra Spajića sam se pridružila nakon razgovora sa mladim, energičnim čovjekom, koji je prihvatio "da budemo korisni zajednici"; brzo je pošao drugačijim putem.
Timu ministra Damjanovića pridružila sam se na njegov zahtjev sadržan kroz dva zadatka: interno ćemo ih "ometlati", a postepeno graditi prostor za reforme; brzo je pošao drugačijim putem. Simbolički, šporka metla je političkom netransparentnošću nastavila da zarobljava instituciju, bez jakog liderstva, dok su reforme već u julu otišle u drugu razinu prioriteta. Ili kolokvijalnije: cilj rada institucije nije da se prenaglašeno tviteranje iz 2021. zamijeni nedostojnim slikovnicama iz 2022. godine.
Tako da najkraće o 42. i 43. Vladi CG: treba građanski biti zahvalan da se desio 30. avgust. Sve ostalo se nije promijenilo; sa principijelnog stanovišta možda je i gore, samo što kratko traje pa se ne vidi da je tekovina dobrih poruka onomadašnjih izbora ostala slomljena od retoričkih nosilaca, koji sad na humci tih izbora ne poštuju razvojne inicijative zajednice.
• Kako komentarišete predlog zakona o budžetu koji je donesen i predložen u vrijeme kada ste već podnijeli ostavku na mjesto državnog sekretara? Da li je budžet previše potrošački, s obzirom na to da stanje u javnim finansijama nije baš sjajno?
– Građanski i ekonomski, da li je budžet potrošački ili razvojni nebitna je javna dilema. Sve što se opredijeli za plate/transfere i javne nabavke vraća se kroz različite vidove potrošnje, koje se iskazuju u registrovanom BDP-u. Međutim, ekonomija se na održivim osnovama ne razvija na potrošnji, dok je razvojna komponenta u budžetu skromna. Iako je usvojila MMF/ PIMA okvir, ni ova Vlada CG nije namjerna da uradi dugoročno/ postupno/ izmjerivo, što onda ostaje javna politika koja će u budućnosti biti uspostavljena van utvrđenog diskursa potkusurivačkog u prikupljanju potrebnih poslanika.
Istaknuto ne osporava da je stanje u javnim finansijama države visoko-osjetljivo, jer smo u situaciji da zbog pretjerane primjene uslovnog modela "oni su uzimali trideset godina, sad je došlo naše", mnogo prije nego kasnije možemo da se nađemo u situaciji da ugrozimo neprikosnovenu reputaciju da je Crna Gora već deceniju i po odgovoran dužnik; ova odrednica javnog postupanja se mora sačuvati, što će u tekućem stanju biti veoma, veoma naporno.
• Koliko su javne finansije ugrožene i koliko je Crna Gora blizu bankrota?
– Ovo je ključni momenat, koji građanski i strukovno moramo da branimo svakog dana narednih par godina da se ne desi. Što upućuje da je odgovor bolan: samo jednu obavezu da ne ispunimo, nad provalijom smo značajnih kriznih poremećaja; u toj provaliji može da nas snađe svođenje javne usluge različitih javnih politika na trećinu, uz rizik vraćanja minimalne zarade na značajno niže nivoe. Stoga, ili ćemo jačati i registrovati našu privredu, kako bismo iznijeli javne prihode potrebne za više-nego-uvećane izdatke. Ili, zaduživanje uz nepovjerenje je skoro pa nemogući zadatak, posebno kad se objelodani kamata od 7,5 odsto, što predstavlja signal da naše institucije neće uraditi neophodno i nepopularno. Neka bude da ekonomski-zabrinjavajućeg teškog prizemljenja ne bude.
• Da li je program reformi "Evropa sad" uspješan, kako tvrde njegovi tvorci, ili neuspješan, kako navode njegovi kritičari? Čime potkrepljujete Vašu ocjenu?
– Novi okvir poreskih reformi implementiran kroz budžet 2022. godine bio je odskočna platforma za formiranje političkog pokreta, direktno iz kabineta državne uprave. Relativna prijemčivost takve poreske politike u uslovima goleme inflacije, činjenični je uspjeh najšireg kruga poreskih obveznika, odnosno potrošača. Budžetom 2023. godine nastavila se navodna vrsta pokerske igre sa građanima-nkama; uz ekspanzivnu fiskalnu politiku podignut je politički ulog. No, rijetko ko se nađe u prednosti da nadigra "kuću", odnosno neprikosnovenu potrebu za pametnim sistemom javnih finansija.
Sistemsko ulaganje u jačanje životnog standarda i inkluzivnost na tržištu rada najvećeg korpusa radno-sposobnih je očekivana faza razvojnih politika u Crnoj Gori. Trebalo je da počne mnogo ranije. Strateški, to se ne radi preko noći kao što je odrađeno početkom ove godine, i nastavljeno. Niti se radi na način, kojim se bez plana, slama Zakon o zaradama u javnom sektoru za kategoriju D (najveći korpus u državnoj upravi koji dostiže skoro šest hiljada zaposlenih); ili pak okreću leđa EU integracionoj agendi.
Pošto u takvoj okolini prisutnog nadgornjavanja a slabašnog čitanja pokerskih lica, kultura lažnih obećanja pobjeđivaće diskurse preglasnog zvoncanja o "žrtvama" ili jalovog javnog opravdanja zbog "onih prije nas", dok će stabilnost javnih finansija nastaviti da gubi.
• Može li Crna Gora da se ekonomski razvija i privlači investitore u ovako nestabilnoj i nepredvidivoj političkoj situaciji?
– Ne, jer nemamo razvojno-edukovanu političku elitu. Mislim da je tekuća agresivna potrošnja u marketing tekstove oko programa ekonomskog državljanstva najbolji pokazatelj takve premise. Crnoj Gori ne trebaju nazočni programi, jer nisu transparentni.
