On smatra da je to problematično i zato što poljoprivrednici ne znaju koje će mjere biti u agrobudžetu, da spram toga planiraju svoju proizvodnju.
– Na kraju, javni pozivi će biti objavljeni u vrijeme kada poljoprivrednici najviše vremena provode na svojim imanjima i nemaju vremena da obilaze kancelarije i službe prikupljajući dokumentaciju potrebnu za ostvarivanje prava na podršku. Budžet u ovom obliku usvaja se od 2008. godine i vrlo su mala odstupanja i inovacije bez obzira na vlast i ministra. U ovom budžetu nema nekoliko mjera koje su bile prethodne godine i ukinute su bez najave, a to je velika greška, jer su farmeri možda planirali da ih iskoriste, kao što je nabavka traktora, tovnih rasa krava i prerada na gazdinstvu – kazao je Mugoša.
On ističe da u finansijskom smislu, koji je možda najvidljiviji, ali ne i najvažniji, iznos sredstava koji se može ostvariti po pojedinim mjerama u odnosu na ulaganja nikad nije bio manji.
– Dakle, iako je nominalno došlo do povećanja, realno, podrška nikada nije bila manja. Predstavljanje budžeta je kod svih ministara u poslednjih 30 godina dio političkog marketinga i uvijek je najavljivan kao istorijski, razvojni, najveći... Kada govorimo o budžetu, moramo ga podijeliti na onaj dio koji se izdvaja iz nacionalnog budžeta i koji plaćaju građani, i on je oko 51 milion. Zatim treba analizirati za šta se ta sredstva koriste, pa tako imamo 13 miliona za staračke naknade, što je socijalna, a ne agrarna komponenta, zatim aktivnosti veterinarske i fitosanitarne zaštite, skoro 30 miliona, distribucija voća i mliječnih proizvoda vrtićima i školama 300.000... tako da direktna ulaganja u poljoprivredu iz nacionalnog budžeta neće biti veća od 30 miliona – ukazuje Mugoša.
Ona smatra da je ulaganje u ruralnu infrastrukturu neophodno, ali ponovo znatno manje nego lani, iako koristi od toga imaju i oni koji se ne bave poljoprivredom.
– Ostatak do 75 miliona su donacije i kreditna sredstva i koriste se za razne namjene, od ulaganja u poljoprivredu do jačanja institucionalnih kapaciteta, koji su na veoma niskom nivou. I na kraju, procentualno učešće agrobudžeta u ukupnom budžetu je neprimjereno malo i ne uliva nadu u boljitak ovog sektora. Poljoprivreda je postala političko pitanje i uvijek se svi u vlasti bore za ovaj sektor, bez obzira da li imaju kvalitetan kadar. Agrobudžet je najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori – istakao je Mugoša.
Prema njegovom mišljenju, osim malog iznosa i kašnjenja u usvajanju, vrlo su problematični i uslovi javnih poziva, prihvatljivi troškovi i kriterijumi za ostvarivanje, od kojih mnogi nijesu u skladu sa Ustavom i zakonima.
– Recimo, 2020. godine premije po obrađenom hektaru bile su 250 eura. Za taj novac se moglo nabaviti sjeme, đubrivo i pogonsko gorivo za zasnivanje jednog hektara pšenice. Sada su premije 320 eura i to pokriva svega 60 odsto ulaganja u sjetvu.Toliko o povećanju budžeta i subvencija – kazao je Mugoša.
On podsjeća da povraćaj akciza na gorivo nije trošak za državu, nego zakonska obaveza koju predviđa Zakon o akcizama.
– Poslednji put su akcize vraćene kada sam ja bio ministar 2016. godine. Svaki veći farmer, posebno oni koji se bave proizvodnjom krompira, gdje je najveća potrošnja goriva po hektaru, više plati državi poreza i akciza nego što dobije premija. Dakle, država više uzima nego što daje – rekao je Mugoša.
Komentari (0)
Ostavite svoj komentar