Zemljama Zapadnog Balkana, zbog posljedica energetske krize, predstoji proces transformacije državnih elektroprivreda, a onim zavisnim od uglja težak i složen period prelaska na obnovljive izvore energije, ocijenio je ekspert Centra za održivu energetsku tranziciju, Damir Miljević.

„U predstojećem periodu treba očekivati najezdu investitora na najbolje lokacije u regionu za proizvodnju energije iz sunca i vjetra“, kazao je Miljević u intervjuu listu Elektroprivreda.

On je podsjetio da je energetska kriza počela u septembru 2021. godine pod uticajem rasta tražnje kineske ekonomije za energijom, naročito gasom, nakon pandemije, slabe proizvodnje vjetroelektrana u Evropi, problema sa nuklearnim elektranama u Francuskoj i smanjenog dotoka gasa iz Norveške i Rusije. Kriza je produbljena početkom prošle godine usljed rata u Ukrajini.

„Svakako da je kriza poremetila planove i dinamiku tranzicije, ali je činjenica da je suštinski ubrzala prelazak sa fosiilnih na obnovljive izvore energije u cijelom svijetu. EU je donijela program RePower EU kojim se ubrzava prelazak na obnovljive izvore nergije i pojačavaju napori na povećanju energetske efikasnosti“, rekao je Miljević.

Sjedinjene Američke Države (SAD) su kroz Zakon o smanjenju inflacije prošle godine napravile snažan zaokret i ubrzale tranziciju stavljajući privredi i stanovništvu gotovo 400 milijardi dolara subvencija na raspolaganje, dok je Кina novim petogodišnjim planom značajno povećala ambicije i ubrzala tranziciju ka karbon neutralnom društvu.

„Nažalost na zapadnom Balkanu i u regiji energetska kriza je ostavila značajne posljedice po privredu, stanovništvo i elektroenergetske kompanije. To je uticalo na usporavanje tranzicije iako, iskreno govoreći, države regiona niijsu, nažalost, još u dovoljnoj mjeri prepoznale tranziciju kao razvojnu šansu, nego se ona uglavnom tretira kao prijetnja i nešto što je nametnuto izvana i pod parolom sigurnosti snabdijevanja i energetske nezavisnosti pokušavaju se odložiti neminovne promjene i zadržati status quo“, saopštio je Miljević.

On je naveo da se region, kasneći za okruženjem u tranziciji, dovodi u opasnost da postane izolovano ostrvo usred Evrope u koje niko neće željeti da investira, jer investitori žele prije svega da imaju čistu i zelenu energiju kao input u svoje kapacitete.

Miljević smatra da izvori zelene energije mogu u potpunosti zamijeniti tradicionalne „prljave“ izvore.

„Ukupan ekonomski isplativ potencijal sunca i vjetra je daleko veći od naših sadašnjih i budućih potreba i tu nema dileme. Obnovljivi izvori energije su superiorniji u odnosu na fosilne, ne samo sa stanovišta uticaja na okolinu i klimu nego i sa ekonomskog aspekta, s obzirom na to da su marginalni troškovi proizvodnje energije iz tih izvora zanemarljivi u odnosu na troškove proizvodnje iz fosilnih goriva, a cijene zelenih tehnologija konstantno i dalje padaju“, kazao je Miljević.

On je dodao da sve države regiona, izuzev Кosova, imaju dovoljno potencijala u obnovljivim izvorima energije da napuste proizvodnju iz fosilnih goriva.

„Pitanje je samo političke odluke i spremnosti zemalja da saradjuju i optimiraju neke od kapaciteta na regionalnom nivou, kako bi troškovi bili niži. Pri tome mislim na kapacitete balansiranja i skladištenja energije i kapacitete mreže“, objasnio je Miljević.

On je podsjetio da svaka zemlja regiona ima svoje specifičnosti, kako u pogledu trenutnog energetskog miksa, tako i u pogledu tendencija u potrošnji, stanja u privredi, razvojnih aspiracija i socijalno-ekonomskih parametara, pa se ne može jedan recept primijeniti na sve.

„Međutim, ono što je zajedničko, i što je praksa već pokazala je da postoje neke strategije i politike koje su univerzalno primjenjive i gdje se ne može pogriješiti. Tu prvenstveno mislim na ulaganja u energetsku efikasnost, odnosno smanjenje potrošnje energije i podsticanje proizvodnje na mjestu potrošnje kroz podršku građanima i privredi da sami proizvode energiju i troše je, a eventualni višak puštaju u sistem“, kazao je Miljević.

Zajedničko za sve zemlje regiona je, prema njegovim riječima, da im predstoji transformacija državnih elektroprivreda, pri čemu i političari i rukovodstva elektroprivreda treba da shvate da budućnost modernih elektroprivreda nije u proizvodnji energije, jer će energiju proizvoditi svako, nego u pružanju usluga i servisa u domenu elektroenergetike.

„Što prije se to shvati i prihvati lakša i bezbolnija će biti transformacija i elektroprivrede će biti konkurentnije, a region privlačniji za ulaganja. Pored toga, svim državama regiona zavisnim od uglja predstoji težak i složen period transformacije opština i regiona gdje je ugalj bio osnova razvoja na razvoj nove ekonomske strukture, koja će obezbjediti njhov opstanak i dalji razvoj“, saopštio je Miljević.

On je kazao da se u narednom periodu može očekivati još veća “najezda” investitora na najbolje lokacije u regionu za proizvodnju energije iz sunca i vjetra.

„Već danas su u svim zemljama regiona pritisci privatnih investitora takvi da ćemo vro brzo ostati bez slobodnih kapaciteta na prenosnoj i distributivnoj mreži, što može imati vrlo loše posljedice po dekarbonizaciju vlastite potrošnje u zemljama regiona, s obzirom na to da najveći broj investitora zelenu energiju namjerava da izvozi, a ne da prodaje na domaćim tržištima“, rekao je Miljević.

Situacija se, kako je naveo, može okarakterisati kao haotična i pod hitno se moraju preduzeti mjere da se zaustavi proces neokolonizacije energetskog sektora u regionu.

„Nijesam protiv domaćih i stranih investitora, tačnije, svi su dobrodošli, ali pravila igre se moraju uspostaviti da bar dio energije ostane u zemlji kako bi se izvršila dekarbonizacija domaće potrošnje, jer to bi nam trebao biti cilj“, kazao je Miljević.

On smatra da bi započinjanje dijaloga unutar zemalja i uspostavljanje stalne komunikacije sa svim društvenim akterima trebalo da bude naredni korak, jer je nemoguće izvesti tu vrstu tranzicije, koja nije samo energetska nego i ekonomska, socijalna i društvena, bez punog učešća i saglasnosti svih aktera.

„Energetska tranzicija će se desiti bez obzira šta mi mislili i kako se ponašali. Ono što je bitno sa stanovišta društva je da bude održiva i relativno pravedna i da teret tranzicije kao i koristi od nje budu ravnomjerno raspoređeni“, zaključio je Miljević.