Istakao јe da ćemo naјјednostavniјi odgovor na pitanje o šestomјesјečnoј turističkoј sezoni naći ako zavirimo u pozitivna iskustva Albaniјe i Hrvatske i pokušamo da na sličan način upravljamo našim turizmom.
– Treba da znamo da bez dominacije hotela i sličnih objekata, dobre pozicije na najjačim emitivnim izvorima Evrope, posebno u organizovanom turizmu, ne možemo imati održivi turizam ni u socijalnom, ni u ekonomskom, ni u ekološkom pogledu. To pokazuje turističko iskustvo cijelog Mediterana i naše iskustvo u turizmu prije tranzicije. Postavimo na odgovorna mjesta ljude koji ovo razumiju, poznaju i vole, i ne tražimo im partijske knjižice i nacionalno izjašnjavanje, već reference u turizmu – kazao јe Ratković.
Istakao јe da bi reforme turističkog sektora, turističke ponude, trebalo formulisati u više strategija, posebno turističke, ali to izgleda nije u agendi.
– Prioritet je dat izbornom i popisnom inžinjeringu i neplodnoj raspravi i svađi oko identitetskih pitanja i karaktera našeg sistema, iako je on dobro definisan našim Ustavom. Na djelu je ogromna društvena entropija koja stvara iluziju da se nešto ozbiljno radi, a problemi ostaju i množe se – ukazao јe Ratković.
• Da li se išta promijenilo po pitanju crnogorskog turizma i turističke ponude u ovoj sezoni, ili nam turizam, kako ste nedavno kazali, tiho odumire?
– Nažalost, crnogorski turizam je već više od tri decenije u fazi tihog odumiranja, sa, doduše, nekim kratkim i kratkotrajnim fazama oživljavanja, ali dugoročni trend je tiho odumiranje, sa tendencijom ubrzanja u posljednje četiri godine. To odumiranje se ogleda u predominaciji sekundarnog stanovanja u strukturi turističke ponude (preko 80 odsto), a ekstremno malo hotela (oko 8 odsto). Na strani tražnje dominiraju domaći turisti i turisti iz regiona (kratkosezonska i niskobudžetna tržišta), kao i turisti, odnosno nekomercijalni smještaj vlasnika sekundarnih stanova (najviše iz Rusije, pa Srbije, Turske...). Na taj način se transformišemo u destinaciju za nekretnine i destinaciju niskobudžetskih i kratkosezonskih turista i rezidenata iz stranih država. Tome se dodaje i prekomjerni ("over") turizam koji generira neodrživ razvoj u sve tri dimenzije.
• Vidite li ikakav pomak po pitanju rada Vlade i državnih institucija kada je u pitanju turizam?
– Nakon izbora 2020. godine promijenile su se dvije vlade, a sada je u mandatu i treća. Zajedničko im je da su potpuno zapostavile destinacijski menadžment u turizmu, za razliku od ostalih mediteranskih zemalja, uključujući i naše najbliže susjede Albaniju i Hrvatsku, na čijem pozitivnom iskustvu treba sa se učimo. Ova treća vlada ima šansu da krene u reformu destinacijskog menadžmenta u turizmu, ako bude imala volju i ako opet ne bude iznenadnih promjena. Destinacijskih priprema za minule sezone i ovu sezonu uglavnom nije bilo, a za narednu već kasnimo sa promocijom i predugovaranjem za najjača organizovana tržišta Evrope, bez kojih ne možemo imati održiv turizam. Sindrom tihog odumiranja zahvatio je i same državne institucije, kako u turizmu, tako i u izbornom procesu, popisu, odnosu prema susjedima, formiranju lokalnih vlasti, gdјe nesmetano i javno imamo direktan upliv organa, medija i Crkve našeg sjeveroistočnog susjeda. Primjetna je velika društvena konfuzija koja ometa svaki pozitivan proces u državi, a turizam posebno ne podnosi haos, konfuziju i nestabilnost.
I dalje se toleriše devastacija resursa i turizma putem povećane izgradnje sekundarnih stanova, a proces reforme turističkog marketinga i destinacijskog menadžmenta, pokrenut Marketing planom iz 2019. godine, još nije ni uzet u razmatranje. Ustalila se praksa da se i radovi na infrastrukturi otežu duboko ka glavnoj turističkoj sezoni, što je nedopustivo u odgovornom turizmu.
