Hanke ističe da carine i trgovinska ograničenja dugoročno ne mogu podstaći održiv ekonomski rast, već dovode do neefikasnosti i poremećaja u raspodjeli resursa. Iako protekcionizam velikih ekonomija može nanijeti štetu globalnoj trgovini, on paradoksalno može donijeti koristi manjim zemljama koje nijesu direktno pogođene carinama.

Kao rješenje za zemlje poput Crne Gore, Hanke predlaže unilateralnu slobodnu trgovinu po uzoru na Hong Kong, kako bi se osigurao ekonomski rast i stabilnost.

•Kako biste procijenili najnoviju ekonomsku politiku Sjedinjenih Država u pogledu carina i trgovinskih ograničenja? Da li su oni održivi na duži rok?

Ideja da će predložene politike predsjednika Trampa značajno uticati na inflaciju je nerealna. Inflacija je u suštini monetarni fenomen. Značajne promjene inflacije uvijek i svuda prethode značajnim promjenama u zalihama novca. Neposredni, prvi efekti carina biće smanjenje kupovne moći Amerikanaca, poremećaji u američkoj ekonomiji, i niža proizvodnja i ekonomski rast u poređenju sa onim što bi bili u odsustvu carina. Tokom vremena, carine i trgovinska ograničenja stvaraju neefikasnosti i pogrešne raspodjele resursa, čineći ih neodrživim kao dugoročnu politiku za ekonomski rast.

•Trampova administracija je često koristila carine kao ekonomski alat. Da li mislite da će SAD nastaviti sa protekcionističkom politikom u budućnosti, bez obzira ko je predsjednik?

Kao merkantilist, predsjednik Tramp vidi trgovinske deficite kao inherentno negativne i pripisuje ih politikama drugih zemalja. Suprotno onome što merkantilisti vjeruju, negativni trgovinski bilans u SAD-u nije ‘problem’, niti je uzrokovan nepoštenim trgovinskim praksama stranaca. Po definiciji, trgovinski bilans zemlje u potpunosti je određen jazom između njene domaće štednje i domaćih investicija. Ako je domaća štednja zemlje veća od njenih domaćih investicija, kao što je slučaj sa Kinom, ona će zabilježiti trgovinski suficit. Isto tako, ako zemlja ima deficit štednje, kao što je slučaj sa Sjedinjenim Državama, ona će zabilježiti trgovinski deficit.

Nastavak protekcionističkih politika u SAD-u će u velikoj mjeri zavisiti od stava predsjednika koji je na funkciji. Samo ako budući predsjednik prihvati merkantilistički pogled, SAD će nastaviti sa svojim protekcionističkim mjerama.

•Kako povećane carine i trgovinske tenzije između velikih ekonomija, kao što su SAD i Kina, utiču na male ekonomije – poput Crne Gore, ali i šireg Balkana?

Ironično, trgovinske tenzije i povećane carine između velikih ekonomija poput SAD-a i Kine mogu koristiti manjim ekonomijama. Pošto američke carine neće promijeniti ukupni trgovinski deficit SAD-a, uvođenje carina na jednu zemlju, kao što je Kina, rezultiraće time da će trgovinski deficit SAD-a biti popunjen manjim zemljama za koje nijesu uvedene carine. Na primjer, carine uvedene na Kinu su u velikoj mjeri preusmjerile ekonomsku aktivnost ka Vijetnamu, gdje izvoz u Sjedinjene Države naglo raste. Stoga, protekcionističke politike među većim zemljama mogu biti “skriveni”blagoslov za manje zemlje poput Crne Gore i drugih na Balkanu.

•Da li vjerujete da EU takođe koristi carine kao instrument ekonomske kontrole nad Zapadnim Balkanom? Kako bi male zemlje poput Crne Gore trebalo da odgovore na takve pritiske?

Da, EU koristi carine kao ekonomski alat za vršenje uticaja nad Zapadnim Balkanom. Kao odgovor na takve pritiske, Crna Gora i druge male ekonomije bi trebalo da usvoje strategiju unilateralne slobodne trgovine, sličnu pristupu koji je preuzeo Hong Kong.

Stiv Henke je profesor primijenjene ekonomije na Univerzitetu Džons Hopkins. Služio je kao državni savjetnik i glavni savjetnik predsjednika Mila Đukanovića od 1999. do 2003. godine, kada je bio arhitekta crnogorske “dolarizacije” — prelaska Crne Gore sa jugoslovenskog dinara na njemačku marku.

“Obilježeni” čovjek – na nišanu zbog reformi koje je sprovodio

U knjizi “Autobiografije libertarijanaca” u dijelu posvećenom profesoru Henkeu, “Život među “EKON-omima” za naše prostore posebno zanimljiv je dio njegove karijere na ovim prostrima. Ljubaznošću profesora Henkea, čitaocima dajemo ovu biografiju, uz naš prevod dijela sa dešavanjima iz bivše SFRJ i kasnije Crne Gore:   A Life Among the Econ Final

… Sljedeći značajan događaj uključivao je rušenje Saveza komunista u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, gdje sam služio kao lični ekonomski savjetnik zamjenika premijera Živka Pregla od 1990. do juna 1991. godine.

Prvo sam se sreo sa Preglom krajem 1989. na večeri u Beču, koju je organizovao naš dobri prijatelj, pokojni Daniel Svarovski iz kompanije Svarovski kristal. Svarovski je bio veliki pobornik austrijske škole ekonomije i uspostavljanja slobodnih tržišnih ekonomija u bivšim komunističkim zemljama.

Dan nakon te prijatne večere, Pregl – osoba odgovorna za razvoj ekonomskih reformi u jugoslovenskoj vladi koju je vodio pokojni Ante Marković – zatražio je sastanak. Razgovarali smo o Preglovim idejama za reforme, i Pregl me je pozvao da postanem njegov savjetnik. Naznačio sam da imam rezervacije jer sam klasični liberalni, slobodnotržišni ekonomista, a Pregl je bio lider Saveza komunista Jugoslavije.

Pregl me je tada iznenadio kada je rekao da su moje kvalifikacije upravo razlog zašto me je pozvao da budem njegov savjetnik. Tvrdio je da želi sprovesti slobodnotržišne reforme i da ne želi razvodnjen savjet. U tom trenutku, naznačio sam da ću postati njegov savjetnik pod uslovom da sruši komunističku partiju u Jugoslaviji. Pregl je pitao: “Kako ću, pobogu, to da uradim?” Predstavio sam precizan plan igre. Pregl je istrajao i zaista srušio Savez u januaru 1990. Tada sam postao Preglov lični ekonomski savjetnik.

Kao što je Makijaveli više puta naglašavao, ništa veliko se nikad ne može postići bez opasnosti. Koliko je bio u pravu. Neke valutne reforme koje sam predložio prijetile su da uznemire ustaljeni poredak. Ta prijetnja me je stavila na nišan državno sponzorisanih ubica u tri navrata.

Prva dva su bila u Indoneziji. Tokom jednog od naših noćnih sastanaka u njegovom malom kabinetu u privatnoj rezidenciji, predsjednik Suharto me je iznenadio izjavom da ima dobre obavještajne podatke da sam obilježen čovjek. Obavijestio me je da me dvije strane službe žele ukloniti. Kao rezultat toga, Suharto je dodijelio značajan dio svog ličnog obezbjeđenja da pazi na gospođu Hanke i mene 24 sata dnevno, 7 dana u nedjelji.

Sljedeći put kada sam dobio obavještenje da sam “obilježen čovjek” (na nišanu) bilo je 1999. godine u Crnoj Gori, gdje sam služio kao državni savjetnik, pozicija koja je nosila ministarski rang, i kao savjetnik predsjednika Mila Đukanovića. U tom svojstvu, utvrdio sam da je zamjena jugoslovenskog dinara njemačkom markom i izvodljiva i poželjna.

godine, Crna Gora je još uvijek, zajedno sa Srbijom, bila dio Savezne Republike Jugoslavije, a moćnik Slobodan Milošević je bio predsjednik Jugoslavije. Dana 2. novembra 1999. Đukanović je napravio odlučujući potez koji će Crnu Goru postaviti na put ka nezavisnosti: dao je njemačkoj marki status zakonskog sredstva plaćanja. To je praktično eliminisalo dinar iz opticaja u Crnoj Gori. Takođe je razbjesnilo Miloševića. Ponovo sam postao obilježen čovjek.

Jugoslovenski ministar informisanja Goran Matić proizveo je stalan tok bizarnih priča. Među ostalim optužbama, optužen sam da sam vođa krijumčarskog prstena koji destabilizuje srpsku ekonomiju plaveći je falsifikovanim dinarima. Najspektakularnija tvrdnja, međutim, bila je da sam francuski tajni agent koji kontroliše udarni tim pod kodnim imenom “Pauk”, i da je misija ovog petočlanog tima bila da ubije Miloševića.

Pored ove komedije apsurda, postojala je i ozbiljna strana. Znao sam to, jer me je Đukanović obavijestio o opasnosti i dodijelio jako obezbjeđenje da pazi na gospođu Hanke i mene.

(Bankar.me)