Uvođenjem markiranja, Vlada je indirektno saopštila da nije u mogućnosti da putem redovnih aktivnosti ispunjava svoje obaveze, te da mora da pristupi vanrednoj i kranjoj mjeri, a to je markiranje goriva, ocijenio je u razgovoru za "Dan" Draško Striković, generalni sekretar Udruženja naftnih kompanija Crne Gore (UNKCG).

– Ova tehnologija zasniva se na nanotehnologiji, koju je patentiralo svega nekoliko kompanija u svijetu, a koja je veoma skupa, i kreće se na nivou od nekoliko stotina hiljada eura do više miliona eura. S obzirom na značajnu inflaciju u svijetu, ne bi me iznenadilo da troškovi budu daleko veći u odnosu na planirane od strane predlagača zakona. Kupovinom markera taj posao nije završen, jer će za primjenu na tržištu biti potreban značajan broj ljudi, kao i opreme u vidu laboratorija i uređaja za kontrolu i analizu goriva. Prema procjenama UNKCG, taj trošak će se kretati između dva i tri centa po litru goriva, pa građani mogu očekivati da će i cijene goriva u Crnoj Gori biti veće za toliko – kazao je Striković.

Početkom godine, Vlada je uvela naknadu za formiranje naftnih rezervi od tri centa po litru. Ukoliko se markiranjem naknada poveća za još tri centa, to znači da je opteretila građane sa dodatnih šest centi po litru goriva u prvom kvartalu ove godine. Markiranje goriva je propisano Zakonom o energetici, koji je u četvrtak usvojen u Skupštini.

Striković pojašnjava da markiranje goriva za sve kompanije koje gorivo uvoze drumskim putem znači dodatne postupke i procedure u postupku uvoza, dodatne troškove i gubljenje vremena prilikom uvoza, čime će se usporiti proces snabdijevanja potrošača i dodatno opteretiti poslovanje u logističkom smislu.

Ističe da je više razloga zašto UNKCG smatra da je markiranje goriva nepotreban postupak.

– Markiranje goriva nije dio pretpristupnih obaveza, niti direktiva EU u postupku pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji. Pored toga, markiranje goriva u praksi ne koristi nijedna zemlja članica EU, iz razloga što je taj proces izuzetno skup i komplikovan, a uz dobro organizovane državne institucije koje sprečavaju nelegalnu trgovinu, taj proces je i nepotreban. Takođe, sumnjamo u krajnje namjere uvođenja postupka markiranja goriva, iz razloga što je od usvajanja predloga amandmana na Vladi do njihovog izglasavanja u parlamentu prošlo svega nedelju dana, pri čemu predlagač Zakona o energetici – Ministarstvo energetike, u zvaničnoj proceduri raspisivanja javnog poziva i početne verzije zakona u avgustu 2024. godine, pa do usvajanja konačne verzije koja je u decembru 2024. godine upućena u skupštinsku proceduru, ni jednom jedinom riječju nije pomenuo markiranje goriva – rekao je Striković.

Šahmanović: Markiranje goriva – mjera za jaču borbu protiv sive ekonomije i zaštitu budžetskih prihoda