Napuštajući Andrijevicu ujutro 26. proveli smo naporan dan bez ikakvih dešavanja i tu smo noć prespavali u jadnom "hanu". Snijeg je obilno padao, kada smo ujutro 27. po jakom mrazu, krenuli dalje. Dva žandarma su došla da nas sprovedu preko lošeg dijela puta i preko oštećenog mosta.

Kada smo se zaustavili u seljačkoj kolibi da ugrijemo gotovo promrzle ruke i noge, ugledali smo srpskog vojnika kako, ležeći uz oskudnu vatru, umire od upale pluća. Jadnik! Barem je njegovo povlačenje trebalo da se završi u prekrasnoj zemlji, gdje su rat i patnja bili nepoznati. Jedan od najjadnijih prizora, i onaj koji mi je najteže pao na srce, bili su jadni ranjeni vojnici, slabi i bespomoćni, koji se penju ovim planinama, danonoćno izloženi vremenskim nepogodama, bez igdje ičega osim jako malo hljeba. Konje smo odveli daleko niz obalu rijeke kako bi pronašli bezbjedno mjesto za prelazak, jer je struja bila brza i jaka. Napokon smo, hodajući po dubokom snijegu, stigli do mosta koji je bio gotovo potpuno uništen. Nedostajao je prilaz do njega, što je zahtijevalo penjanje na veliku visinu uz grubo izrađene merdevine, koje su nas, kada smo ih savladali, dovele pred još jednu opasnost, jer je jedino uporište bila jedna greda, s koje bi ukoliko bismo napravili samo jedan pogrešan korak, upali pravo u rijeku. Kada smo to prešli, bili smo na glavnom putu, gdje su nam se kasnije pridružili konji.[…]

Knjeginja Darija Karađorđević (8): Prelazak preko planine Čakor

Poslije ručka smo ponovo automobilima krenuli prema Cetinju. Proveli smo četiri dana odmarajući se i oporavljajući se, ovdje u Grand hotelu – hotel tako zvučnog imena ustvari je bio vrlo skroman. Ovaj lijepi mali glavni grad podignut među stijenama ostavljao je utisak čudesne čistoće i podsjetio me na besprekorne kuće od kocki koje sam slagala u djetinjstvu. Palata je bila velika, ali skromna i jednostavna, a poslanstva su uglavnom bile vrlo lijepe građevine.

Postoji lijepa priča koja kaže da je Bog, kada je stvarao zemlju, poslao anđele da raspodijele rijeke, šume i planine, ali je anđeo zadužen da nosi kamenje imao nesreću da mu se pocijepa kecelja i sve kamenje je palo na Crnu Goru. Muškarci su u ovoj zemlji veličanstveni i ponosni. I muškarci i žene nose izvanrednu odjeću, posebno onu svečanu, koja je gotovo uvijek izvezena zlatom ili svilom.

Muškarci nose vrlo dugi pojas obmotan oko tijela tako da u njega mogu da smjeste pištolje, nož, lulu i jatagan. Karakteristična crnogorska kapa koju nose i muškarci i žene je vrlo zanimljiva zbog simboličnih detalja. Njen široki rub od crne svile je znak žalosti zbog poraza na Kosovu 1389; vrh joj je crven zbog rijeka krvi koje su od tada prolivene na Crnim planinama, a pet zlatnih traka na kapi, koje okružuju inicijale kralja N I (ćirilicom), predstavljaju pet vjekova burne crnogorske istorije.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)