
Kao i prije 29. maja, utrkivali su se u "poniznosti i suvišnoj lojalnosti"svi slojevi društva, slaveći Aleksandra Velikog, da bi se poslije krvoprolića isti "prali u devet voda", a posljednji vladar dinastije Obrenovića preobrazio se odjednom u napisima bivših obožavatelja u – "kopiletovog potomka".
U bliskoj vezi sa ženidbenim poklonima kralju, samo sa još većom moralnom težinom, bilo je pitanje kraljeve civilne liste. Republikanska stranka je u dva maha protestovala preko svog organa januara 1922. povodom vijesti da se planira isplaćivanje kraljeve civilne liste i u francuskim francima. Pored "Republike", i beogradski list "Balkan" oštro je napao vladu, sugerišući joj da je takav akt prvenstveno urušavao ugled Krune i podrivao monarhijski oblik vladavine. Republikanci su se, međutim, malo obazirali na slabljenje monarhije i monarha, brinući prvenstveno zbog povrede zakona i podrivanja vjere u vrijednost jugoslovenske valute. Kralj je bio najviši činovnik monarhije, za koga su u pogledu isplate prihoda važili zakoni države kao i za druge činovnike. Isplata u stranoj moneti vršena je samo strancima koji su u jugoslovenskoj službi bili pod ugovorom. Stoga su se republikanci pitali po kom pravu je vlada stavljala vladara u položaj stranaca i namjeravala da civilnu listu isplaćuje u francima. U januaru je trebalo da mu bude isplaćeno 1,5 miliona franaka, što je po tadašnjem kursu razmjene novca iznosilo više od devet miliona jugoslovenskih dinara. "Šta ima narod da misli", pitali su se u Republikanskoj stranci, "o svom Kralju koji ovo prima, o Vladi koja ovo daje, o Parlamentu koji na ovo ćuti i o svom novcu koji s krvlju i znoju teče".
Kada je konačno 9. marta vlada Nikole Pašića predložila znatno veću kraljevu civilnu listu, sa odredbom da se dio isplaćuje u francuskim francima, Republikanska stranka je jarosno i bez poštede protestovala (kroz "Republiku" i u Skupštini). Za republikance je bilo upravo skandalozno da je vlada "iz ropskog udvorištva" kralju dala jedan dio plate u tuđoj moneti, i to u najgorem obliku, "najštetnijem" za javni moral i državne finansije. Vlada je u to vrijeme proklamovala da je zbog loše međunarodne ekonomsko-finansijske situacije dinar morao da gubi vrijednost na duži period, i istovremeno je civilnu listu isplaćivala dijelom u francuskim francima.
Prema važećem kursu dio u francima bio je znatno veći od onog isplaćenog u dinarima na ime civilne liste, čak više od pedeset puta veći nego prije rata, o čemu je diskutovalo cijelo javno mnjenje. U odnosu na uvećanje civilne liste, plate ostalih državnih činovnika bile su povećane svega četiri puta. Predloženi zakon predviđao je iznos od 24 miliona dinara u projekciji da je dinar jednak franku, ali je zbog stvarnog odnosa franka prema dinaru, suma iznosila 65–70 miliona dinara.
Republikance nije potreslo donošenje predložene civilne liste, pošto se zakon "kao oštra strijela" na taj način okretao protiv režima, ali su strahovali da se ne okrene protiv države. Pitali su vladajuće stranke da li je u ondašnjim teškim finansijskim i političkim prilikama, poslije jednog strahovitog pustošnog ratovanja, najpreče bilo povećavati kraljevu civilnu listu. "Bijeda nije nikoga dobro savjetovala" i ko je bio "oskudan, gladan, go i bos", suočen sa "fantastičnom sumom" određenom jednom licu na ime izdržavanja, bilo je jasno da će se okrenuti ne samo protiv postupka režima nego i protivu države podstaknut "agitacijom"spoljnih neprijatelja. Da nevolja bude veća, predloženi zakon o civilnoj listi je omogućavao da pored kralja i razni "dvorski prijatelji" nabavljaju stvari iz inostranstva po deset puta manjoj cijeni u odnosu na ostale stanovnike jugoslovenske monarhije. […]
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
Коментари (0)
Оставите свој коментар