Стево Мук / - Srđan Boljević

Muk u intervjuu za "Dan" ocijenio: Marković naјbolji kandidat za VDT-a

Vjerovatno se nalazimo na pragu tropetinske većine potrebne za izbor VDT-a, što govori pozitivno o procesu normalizacije i stvaranju jedne podsticajne klime u parlamentu i politici uopšte, smatra Muk

Smatram da je u ovom trenutku za neophodni nastavak reforme tužilaštva potrebno da vrhovni državni tužilac bude osoba koja nema obaveze prema drugim tužiocima, koja nije profesionalno sazrijevala u tom okruženju i nije dio njihove mreže solidarnosti, a koja je najsnažnija brana većoj odgovornosti. Iz tih razloga, smatram da je Milorad Marković odgovarajući kandidat, a najbolji od tri predložena kandidata. Njegova biografija ujedinjuje iskustva iz akademskog i nevladinog sektora, kao i dugogodišnjeg neposrednog rada sa državnim tužilaštvom i tužiocima. Riječ je o jedinom kandidatu koji je poslanicima predstavio program rada, a koji predstavlja dobru osnovu za dalje unapređenje rada tužilaštva. Sve su to bili razlozi da još ranije, na sjednici Tužilačkog savjeta, podržim upravo Markovića za VDT-a. Novi VDT će morati da preuzme i veliku odgovornost. Vjerujem da sada postoji dovoljan podsticaj domaće i međunarodne javnosti da se ovaj proces pozitivno okonča. Očekujem da krajem ovog mjeseca Skupština stavi tačku na ovo pitanje. To bi bio najbolji odgovor na višegodišnje v.d. stanje i najbolji doprinos ubrzanju procesa evropske integracije Crne Gore, ociјenio јe u intervјuu za "Dan" Stevo Muk, član Tužilačkog savјeta i predsјednik UO Instituta Alternativa.

Kako komentarišete politička nadgornjavanja oko izbora vrhovnog državnog tužioca u punom mandatu? Može li se govoriti o nezavisnom pravosuđu ako političari javno kreiraju imenovanja i licitiraju imenima kandidata?

– Ustavom je pravo izbora VDT-a dato kvalifikovanoj većini poslanika u Skupštini Crne Gore, sa idejom da se kroz parlamentarni dijalog dođe do imenovanja koje ima širu podršku od one koja obično čini podršku Vladi i da se time doprinese većoj nezavisnosti onih koji se biraju na taj način. Svaki izbor u parlamentu je stvar političke volje, a samim tim i političkih ocjena i procjena, političkih razgovora i dogovora, koji se nekada odvijaju van očiju javnosti, a nekad u medijima, na odborima i plenumu. Godinama nismo imali političku volju kvalifikovane većine za ovaj izbor. Sada se vjerovatno nalazimo na pragu tropetinske većine potrebne za izbor VDT-a, što govori pozitivno o procesu normalizacije i stvaranju jedne podsticajne klime u parlamentu i politici uopšte.

Naјveći iskorak u SDT-u

Sa više adresa može se čuti da se situacija u tužilaštvu znatno popravila u odnosu na prethodni period, što nije slučaj sa sudstvom. Šta Vi mislite, ima li razloga za optimizam?

– Čini se da je najveći iskorak napravljen tamo gdјe je bilo najvažnije – u Specijalnom državnom tužilaštvu, zahvaljujući međunarodnoj saradnji i liderstvu novog rukovodioca SDT-a, kadrovskom osnaživanju i finansijskoј i tehničkoј podršci iz budžeta i inostranih donatora. Kada pogledamo broj predmeta koje je SDT podnio sudu i koji su u postupku pred Višim sudom, vidimo da bez efikasnog suda, koji sudi u razumnim rokovima, u dogledno vrijeme nećemo imati ni odgovor na pitanje o kvalitetu onog što je SDT isporučio sudu. Zato je možda i najvažnije da se izvrši hitna reforma tog specijalizovanog dijela suda. Međutim, slika cjeline Državnog tužilaštva je veoma zabrinjavajuća. Kako u pogledu kadrovske popunjenosti, tako i u pogledu prostornih uslova rada nekih tužilaštava i bezbjednosti zaposlenih i arhiva. U ovom trenutku nedostaje preko 50 tužilaca, a u nekoliko tužilaštava imamo po jednog koji istovremeno vrši i funkciju rukovodioca. Sve više tužilaca odlazi, a sve je slabija konkurencija za ulazak u tužilačku organizaciju. Nažalost, zakon je nametnuo nekoliko bitnih ograničenja Tužilačkom savjetu da efikasnije reaguje u cilju rješavanja aktuelnog stanja. Zato je Komisija za normativnu dјelatnost i predložila Tužilačkom savjetu nacrt hitnih izmjena Zakona o Državnom tužilaštvu.

Tužilački savjet se bavio i utvrđivanjem propusta tužilaca u istrazi o ubistvu Duška Jovanovića? Utvrđeno je da jedan tužilac nije preduzeo nijednu radnju u periodu od nekoliko godina. Koliko je to, po Vama, naštetilo istrazi i da li će TS pokrenuti pitanje disciplinske odgovornosti tog tužioca?

– Predlogom da Tužilački savjet zatraži cjelovitu informaciju o postupanju tužilaštva u ovom predmetu iskazali smo odgovoran odnos prema slučaju koji predugo opterećuje crnogorsko društvo. Vjerujem da smo uspjeli da na svjetlo dana iznesemo kompletniju sliku o (ne)postupanju državnog tužilaštva tokom prethodne decenije i da individualno sagledamo doprinos svakog od postupajućih tužilaca. Nedopustivo dugo ovaj predmet je bio zapostavljen, da bi tek kasnije, zahvaljujući zahtjevima javnosti, bile pokrenute određene, ograničene radnje, ali na kraju bez konkretnih rezultata. Zaključcima koje je usvojio Tužilački savjet povodom ove informacije poslali smo poruku o značaju koji ovaj predmet ima i podvukli obavezu pružanja nedostajućih važnih odgovora na i dalje otvorena pitanja o kvalitetu vođenja istrage. Kada je riječ o konkretnoj odgovornosti, Zakonom o Državnom tužilaštvu je utvrđeno da su ovlašćeni predlagači vođenja disciplinskog postupka vrhovni državni tužilac, ministar pravde, rukovodilac državnog tužilaštva i Komisija za praćenje primjene Etičkog kodeksa. Bez takvog predloga, Tužilački savjet, odnosno Disciplinska komisija, ne može sprovesti postupak i odlučivati o odgovornosti tužilaca koji su postupali u ovom predmetu.

Odgovornost za propuste u ODT-u Podgorica

Nedavno je Akcija za ljudska prava tražila od TS da inicira utvrđivanje odgovornosti bivših rukovodilaca ODT-a Podgorica zbog nepostupanja u preko 3.500 predmeta. Do kraja mjeseca očekuje se da dobijete i izvještaj iz ODT-a. Možete li da pretpostavite razmjere pričinjene štete, imajući u vidu i činjenicu da se među tim predmetima nalaze i slučajevi policijske torture?

– Zabrinjavajuća je informacija rukovodioca ODT-a u Podgorici da je tako veliki broj predmeta bio neraspoređen i da se u njima nije postupalo. Vidјećemo da li sličnih praksi ima i u drugim tužilaštvima. Moramo utvrditi gdјe su ti predmeti u ranijim izvještajima o radu tužilaštva, ili zašto o njima nije izvještavano. Odgovornost se prije ili kasnije mora utvrditi. Još uvijek nemamo informaciju o kojim predmetima je riječ, iz kojih godina potiču i o kojim krivičnim dјelima je riječ.