Reagovanje prenosimo integralno:
"Sve neistine Maje Zeković iznijete protiv moga sina Vita Marinovića Maja Zeković je, u namjeri da pomogne svom klijentu – serijskom ubici djece u školi, srećom u pokušaju, lažnim i netačnim prikazivanjem činjenica dovela u zabludu crnogorsku javnost, a u namjeri da slučaj podvede pod nužnu odbranu.
Manipulaciju dokazima ova bivša sutkinja sprovodi na sledeći način:
Dostavlja novinarima Pobjede zapisnik sa neistinitim iskazom okrivljenog Ilije Bojića, gdje on tvrdi da je, u stvari on napadnut, ‘’da je pokušao da pobjegne, da su ga udarili palicom po glavi, da je pao, gubio svijest i da je sa poda mahao nožem’’, i da zbog ovakvog činjeničnog stanja njegova advokatica traži ukidanje pritvora.
Međutim, istina je potpuno drugačija.
Naime, Maja Zeković je, da bi potkrijepila ove neistinite navode Ilije Bojića, manipulisala činjenicama i Pobjedi dostavila sliku iz sudskog spisa gdje se vidi grupa huligana koji se iživljavaju nad oborenim momkom, sugerišući da je u pitanju Ilija.
Međutim, na slici nije oboren Ilija Bojić, kako pokušavaju lažno da sugerišu javnosti, već jedan od oštećenih, drug Vita Marinovića, a grupa huligana oko njega su drugovi Ilije Bojića i njegovog brata Stefana, i njih je bilo oko pedesetak ukupno, pa molim Pobjedu da ovu sliku ponovo objavi uz ovaj tekst.
Druga neistina Maje Zeković i Ilije Bojića jeste da je ‘’Ilija gubio svijest i da je tako, u nesvjesnom stanju zamalo ubio dva jedinca, iako iz vještačenja dr Nemanje Radojevića možemo da vidimo da ‘’ Ilija Bojić nije gubio svijest’’
Možda je za crnogorsku javnost još značajnije ono što su Maja i Ilija skrili od javnosti, a to je činjenica da je Ilija Bojić nanio povrede Vitu Marinoviću i Jovanu Badaloskom u predjelu leđa, dakle mučki i kukavički, a ne junački, viteški i u nužnoj odbrani.
I tom prilikom, kada je klao školarce, Ilija Bojić nije bio na zemlji, već je bio u uspravnom položaju (a postoji slika kao dokaz), nakon što je dotrčao sa svojim, navodno bolesnim kukovima, iako je vjerovatnije da ima veći problem sa konzumiranjem nedozvoljenih supstanci.
Takođe, Maja i Ilija nisu obavjestili javnost i o sledećim činjenicama, a to je da je Ilija, nakon što je nožem pokušao da ubije učenika elektro škole i njegovog druga, skrio nož i garderobu u kojoj je bio, nadajući se da će izbjeći svoju odgovornost. Naravno, da je bio u nužnoj odbrani, valjda ne bi pokušavao da se sakrije od suda i policije, već bi iznio svoju verziju odbrane.
I kada je uhapšen, branio se ćutanjem, čekajući dokaze iz spisa predmeta, nadajući se da se neće utvrditi njegov identitet kao izvršioca.
Inače, kada je prvi put dao iskaz, rekao je da nije imao sa sobom nož, već je našao neki predmet kada je pao, i sa njim mahao, ali je nakon promjene branioca izmijenio i iskaz, a za raniji iskaz optužio tadašnjeg advokata
Međutim, nije samo Ilija Bojić pokušao da se sakrije od pravde, već je to pokušao da prikrije i njegov otac, službenik vojne bezbjednosti Crne Gore, na sastanku koji je zakazan kod direktora škole Erhana Spahića, nakon izvršenog djela, a kojem je prisustvovao i profeser Dejan Maraš.
Naime, kada je otac Ilije Bojića saznao da su mladići povrijeđeni u predjelu leđa, pokušao je da svali odgovornost na Vitove drugove, iako je u tom trenutku vrlo dobro znao da je to učinio njegov sin.
azumljivo je što otac pokušava da izvuče svog sina, ali je nečasno prebacivati odgovornost na drugoga, koji nije izvršio djelo, zbog čega sam odmah napustio sastanak.
Koliko je bio ubjedljiv, govori i činjenica da me je još dugo prof. Dejan Maraš, moj drug iz djetinjstva, ubjeđivao da ‘’sigurno nije Ilija Bojić to učinio, jer on ima problem sa kukovima’’. To je tragikomičnost ovog slučaja.
Osim navedenog, Maja i Ilija prikrivaju i manipulišu time kako je došlo do ovog sukoba.
Naime, dan prije ovog teškog pokušaja ubistva, za vrijeme odmora, Vito Marinović je sa drugovima sjedio pored zida u školskom dvorištu.
Njemu je prišao Stefan Bojić sa svojim društvom, i to sa udaljenosti od 50-60 metara, i unio mu se u lice, tražeći da se potuku, dok Stefan tvrdi da ga je Vito pitao ‘’što me gledaš’’ (što je manje vjerovatno, jer je ipak on prišao Vitu a ne obratno).
Naglašavam da je Stefan Bojić momak od dva metra, bilder, sazdan od mišića, što se može vidjeti na njegovim društvenim mrežama, i fizički snažniji od Vita, koji je, očito pokušao da iskoristi priliku što je Vito imao operaciju lijeve ruke (operisao Nermin Abdić i da je išao na fizikalnu terapiju), očigledno želeći da se istakne time što će poniziti ili prebiti Vita Marinovića, koji ima ugled uspješnog sportiste, osjavjača 3 zlatne medalje na državnim prvenstvima i srebrne medalje na regionalnim, zbog čega je i pozivan kod Ministra sporta, a sada je uzoran student prava.
Naglašavam da mi je Vito rekao ‘’nije mi bilo svejedno da idem da se tučem sa njim, jer sam znao da ne mogu da koristim lijevu ruku’’ (o čemu postoji medicinska dokumentacija u predmetu), pa je jasno ko je bio izazivač.
Fer tuča je završena, po izjavi Stefana i njegovih drugova, tako što je Stefan, navodno nokautiran, nakon čega su se uključili i drugi iz Stefanove grupe, ali je brzo nakon toga okončana.
Sjutradan, Stefan dolazi sa šipkom u školu (tako je izjavio u policiji, a izmijenio iskaz u tužilaštvu), a Ilija Bojić sa nožem, sa očiglednom željom da se osvete za poraz u fer tuči koju je sam Stefan Bojić izazvao.
Mobilišu čitav Stefanov razred, koji tog dana nije pošao u školu, već su zajedno sa drugim huliganima pripremili zamku za Vita, i to jedan dio kod glavnog ulaza, a drugi dio kod malog ulaza u Elektro školu (da li je ko pomagao u ovoj vojnoj taktici je pitanje za nedležne organe) tako da ovaj nesporni motiv osvete obara tezu odbrane o postojanju nužne odbrane.
Posebno naglašavam činjenicu da je Vito bio obaviješten od svog školskog druga da ne dolazi u školu, jer ga čekaju 50 momaka, a drugi ga obavještavaju da ako ne dođe, da će mu doći na kuću.
U takvim okolnostima, što je mogao uraditi jedan učenik koji je obavezan da ide u školu. Neko će reći da nije trebao da ide, što bi bilo pametno, ali to ne bi garantovalo da huligani neće doći sledeći dan. A zakon ne traži od građana da postanu kukavice, kako je govorio poznati profesor krivičnog prava dr Milorad Mića Perović, pravilno objašanjavajući institut nužne odbrane, a ne nakaradno, kako to čini Maja Zeković.
Naime, nije nedozvoljeno ni u takvoj situaciji, kada vam je pripremljena zamka od 50 momaka željnih osvete, da dođete u školu, niti je neophodno doći sam, kako priželjkuje Maja Zeković, očito željna krvi moga sina, jer se posle njenog teksta na portalima pojavljuju prijetnje ‘’ ko ne plati na mostu platiće na ćupriji’’.
Maja Zeković manipuliše i kada citira dio iskaza Marka Dedića, jer izostavlja ključni dio, gdje ovaj svjedok kaže, citiram: ‘’sjećam je Vito išao, a da mu je ovaj momak (Ilija) prišao sa strane i povrijedio ga u predjelu leđa… bilo je tu još nekoliko momaka iz njegove (Ilijina) grupe… Ta grupa je čekala Vita da dođe u školu’’
Dakle, dolaskom u školu sa nožem, nekoga ko nije učenik škole, sa osvetničkom namjerom, predstavlja ‘’napad koji neposredno predstoji’’ i ta činjenica isključuje perverznu tezu odbrane o nužnoj odbrani optuženog.
Fascinirana nožem od 15 cm njenog branjenika, Maja Zeković veoma ostrašćeno manipuliše i drugim dokazima i činjenicama iz postupka, usput napadajući tužilaštvo koje je, navodno, na strani povrijeđenih učenika.
Međutim, istina je i tu drugačija. Tužilaštvo jeste pogriješilo, ali u korist braće Bojić, jer je moralo podići optužnicu i protiv Stefana Bojića, kao saizvršioca u teškom pokušaju ubistva dva uzorna mladića, jer je iz kuće krenuo sa šipkom, poveo neuračunljivog brata sa nožem (bravar koji je vješt u rukovanju nožem) i organizovao čitavo odjeljenje u toj nedozvoljenoj pomoći, kao i učenike iz drugih škola (o čemu postoje dokazi u predmetu), a moguće da je imao i pomoć od nekih djelova vojne bezbjednosti Crne Gore.
S poštovanjem, advokat Boris Marinović"
