Popović: Moramo vratiti povjerenje u sudstvo

Predsjednica Apelacionog suda Crne Gore Mirjana Popović kaže da je institucija na čijem je čelu suočena s brojnim problemima, koji se prvenstveno odnose na ogroman priliv predmeta i nedostatak sudijskog i savjetničkog kadra.

U intervjuu za "Dan" osvrnula se i na evidentno nepovjerenje u pravosuđe i na sve učestalije optužbe o navodnoj korupciji.

Osam mjeseci ste na čelu Apelacionog suda. S kojim problemima ste se suočili po dolasku na funkciju i kakvo ste stanje zatekli?

– Ono što detektujem kao trenutno najveći problem s kojim se susrećem u radu je nedostatak sudija u ovom sudu. Naime, za osam mjeseci ove godine prestala je sudijska funkcija za četvoro sudija Apelacionog suda. Nove sudije na tim pozicijama još nijesu izabrane. Radi pravilnog i potpunog razumijevanja razmjere ovog problema, moram ukazati da je relevantnim propisima utvrđeno da je za zakonito i ažurno obavljanje sudijske funkcije u Apelacionom sudu Crne Gore potrebno 12 sudija i predsjednik suda. Sudijsku funkciju u ovom sudu trenutno obavlja samo osam sudija i moja malenkost, kao predsjednica suda. Priliv predmeta je u konstantnom porastu, predmeti su činjenično i pravno složeniji, zahtjev javnosti da brzo i kvalitetno odgovorimo na određena sporna pravna pitanja, s obzirom na nadležnost ovog suda, opravdano je prisutan, i zato je prioritet izbor nedostajućih sudija kako bi ovaj sud garantovao efikasno i ažurno dijeljenje pravde. Želim ukazati i da sam Sudski savjet, kao jedino tijelo nadležno za izbor sudija, a u okviru onog što su moje zakonske mogućnosti i ingerencije, obavještavala o činjenici da će neko od sudijskih mjesta u ovom sudu ostati upražnjeno i mnogo prije nego je ta okolnost nastupila, kako bi se blagovremeno reagovalo u pravcu sprovođenja procedure za izbor novih sudija. Sudski savjet je, istina, sve oglase po tim mojim zahtjevima, razumijevajući potrebe ovog suda, raspisivao relativno brzo. Međutim, kako sam već istakla, postupci po tim oglasima još uvijek nijesu okončani. Smatram da je krajnje vrijeme da se izvrši izmjena zakonskih propisa u pogledu uslova za izbor sudija svih instanci, kako bi sudstvo postalo otvoreno i kako bi za sudijske pozicije u sudovima svih nadležnosti mogli konkurisati i pravnici iz drugih pravnih profesija. Eto, recimo, i sama sam u sudstvo došla iz druge pravne profesije – advokature, i smatram da crnogorskom sudstvu, iako svoju pravnu karijeru nijesam otpočela u sudovima, nijesam donijela ništa loše. Upravo suprotno.

Za kratko vrijeme postignuto mnogo

U najkraćim crtama, kojim rezultatima se možete pohvaliti sa pozicije predsjednika Apelacionog suda?

– S obzirom na to da sam na ovoj funkciji tek osam mjeseci, istakla bih da sam zadovoljna postignutim rezultatima u ostvarivanju zadatih ciljeva za ovako kratko vrijeme. S obzirom na to da mi je visok stepen transparentnosti Apelacionog suda zadati cilj, donijela sam interna pravila za komunikaciju s javnošću, kako bi se obezbijedio proaktivan pristup ovog suda radu medija. Uz uspostavljenu saradnju sa partnerima iz regiona i dragocjenu pomoć sudije portparola Apelacionog suda Danijele Vukčević, radim na skorom usvajanju internih pravila za kriznu komunikaciju ovog suda, a u pravcu ostvarivanja tzv. neformalne komunikacije sa medijima, a održali smo i radni doručak sa predstavnicima medija, a ta praksa će se i ubuduće nastaviti. Intenzivirana je i komunikacija suda sa javnošću putem izdavanja saopštenja, odgovora na pitanja medija i sl. Zadovoljna sam i činjenicom da Odjeljenje sudske prakse u Apelacionom sudu sada funkcioniše po novim, jasno utvrđenim i na unutrašnjim procedurama zasnovanim pravilima, kao što sa zadovoljstvom ističem i da ovaj sud polako gradi i svoju biblioteku, koja će umnogome biti od koristi sutkinjama i sudijama ovog suda. U ulozi predsjednice Apelacionog suda intenzivirala sam i svoju odranije postojeću dugogodišnju saradnju sa brojnim partnerima, što domaćim, što regionalnim i međunarodnim, kako bih obezbijedila da sutkinje i sudije ovog suda budu dio različitih platformi za razmjenu znanja, iskustava i spornih pitanja. U okviru onog što su finansijske mogućnosti ovog suda, preduzela sam i niz aktivnosti na poboljšanju uslova rada u sudu.

Kako gledate na sve češće optužbe o korupciji u pravosuđu?

– Svjedoci smo da je ta vrsta optužbi u javnosti gotovo svakodnevna pojava. Koliko su takve optužbe utemeljene u stvarnim činjenicama, a koliko su odraz populizma i pokušaja pridobijanja jeftinih poena u dnevnopolitičkim razmiricama političkih partija i drugih javnih aktera, posebna je priča. Ono što moram istaći je da svako od nas ima svoje ime i prezime, svako od nas odgovoran je po zakonu i prema zakonu za svoj rad, i apsolutno nemam nikakvu dilemu da svakog nosioca sudijske funkcije koji svoju funkciju obavlja nezakonito treba procesuirati. Apsolutno sam sigurna i da se sa ovakvim mojim stavom slažu i moje kolege. Međutim, ono što primjećujem je sveprisutno nerazumijevanje šta pojam korupcije u sudstvu uopšte znači. Pojam korupcije u sudstvu podrazumijeva mnogo više od krivičnog djela primanja mita, jer se pod pojmom korupcije u sudstvu smatraju svi oblici neprimjerenog uticaja koji mogu naštetiti nepristrasnosti sudijskog odlučivanja. Lično, najtežim oblikom korupcije u sudstvu smatram situaciju kada je kod sudije prisutna autocenzura, koja, nažalost, u suđenju nije rijetka. Ona postoji kada sudija strahuje da će pasti u nečiju nemilost ili da će mu se neko osvetiti ako donese "nepoželjnu" odluku i sl. Upravo se po pitanju postojanja autocenzure kod nekog sudije jasno da vidjeti na djelu da li ima odvažnost, dosljednost, principijelnost, spremnost da presudi isključivo po Ustavu i zakonu, tačnije, ima li integritet ili ne. Smatram da se sa autocenzurom kao oblikom korupcije u sudstvu najteže izboriti, a put za razračunavanje vidim u nultoj toleranciji na nedostatak integriteta kod nosilaca sudijske funkcije. Biti nosilac sudijske funkcije od integriteta naša je obaveza prema svakom građaninu/građanki ove države.

Kada biste rangirali probleme crnogorskog pravosuđa, šta bi trenutno bilo primarno?

– Činjenica pred kojom ne možemo zatvarati oči je da je crnogorsko sudstvo opterećeno brojnim i složenim problemima, počev od nedostatka efikasnosti i slabe ažurnosti sudova, s čime je direktno povezan problem nedostajućeg kadra, što sudijskog, što savjetničkog, preko loših uslova rada, prevaziđenih prostornih kapaciteta, do poražavajuće niskog stepena povjerenja javnosti u rad sudova. Ultimativan cilj crnogorskog pravosuđa, smatram, mora biti visok stepen povjerenja javnosti u naš rad, jer vladavine prava bez povjerenja javnosti u rad sudstva jednostavno nema. Mislim da ćemo povjerenje javnosti teško povratiti ukoliko hitno i značajno ne unaprijedimo efikasnost i ažurnost u sudskim postupcima, i to bi trebalo da nam je prioritet. S druge strane, a s obzirom na sveprisutni javni diskurs kada je sudstvo u pitanju, smatram da je krajnje vrijeme i da druge dvije grane vlasti, a posebno izvršna, pravilno percipiraju svoju odgovornost i ulogu u rješavanju problema s kojima se sudstvo bori. Naime, država mora da istinski i ozbiljno pruži institucionalne, infrastrukturne i druge organizacione garancije za nezavisno, transparentno i nepristrasno pravosuđe, a druge dvije grane vlasti, kao i svi društveni činioci, jednostavno moraju preduzeti neophodne korake kako bi se garantovala i njegovala kultura sudijskog integriteta, kao i kultura poštovanja prema posebnoj ulozi pravosuđa u društvu i demokratizaciji naše države.

Sudski savjet da procijeni integritet sudija

Jesu li sudije u Crnoj Gori imune na lične i političke pritiske?

– Ponovo se vraćamo na pitanje sudijskog integriteta, koji je, s jedne strane, vezan za koncept lične etičnosti, čestitosti, istrajnosti i dosljednosti, a s druge strane, za poštovanja zakona. Ako sudija ima integritet, znanje, dobre uslove rada, faktički, a ne samo "na papiru" garantovanu stalnost i nepremjestivost sudijske funkcije, odgovarajuću materijalnu i socijalnu sigurnost, ne bi trebalo da bude podložan bilo kakvim uticajima. Ovdje kao ključnu vidim ulogu Sudskog savjeta, koji bira sudije i koji mora voditi računa da pravilno procijeni integritet ili njegov nedostatak kod svakog kandidata za sudiju ili kandidata za napredovanje, koji moraju biti osobe od principa koje neće biti lako pokolebati.

Međutim, moramo biti realni, pa percipirati da su i sudije samo ljudi, kao i svi drugi, a svaki čovjek ima određene strahove, stavove i nedostatke, te se tu ponovo vraćamo na pitanje postojanja autocenzure kod sudija koji ne uspiju da ostanu imuni na razne pritiske javnosti.

Kakav je Vaš stav o vetingu i na koji način treba sprovesti reformu pravosuđa da bi efekti bili što brži i vidljiviji?

– Veting, i uopšte nijedna druga vrsta provjere integriteta, imovnog stanja i znanja, nije bauk kojim različiti društveni akteri mogu plašiti niti mene, a duboko vjerujem, niti jednog od sudija Apelacionog suda Crne Gore. Apsolutno svjesna problema koji opterećuju crnogorsko sudstvo i, kako sam već rekla, zabrinjavajuće niskog stepena povjerenja javnosti u rad naših sudova, nemam ništa protiv bilo kog oblika provjere nosilaca sudijske funkcije.

Sudstvo se ne može posmatrati samo kroz statističke brojke, već zavisi i od percepcije građana, a moramo biti iskreni i otvoreno reći da javnost, stručna, a i laička, procjenjuje da tzv.reforma kontinuiteta (tu se podrazumijevaju edukacije sudija, jačanje unutrašnjih resursa u sudstvu, etička i disciplinska odgovornost sudija, poboljšanje uslova rada i sl.) očito ne daje zadovoljavajuće rezultate, što znači da je možda i vrijeme za tzv. reformu diskontinuiteta, koja može predviđati i veting kao odgovor na duboke strukturne probleme u sudstvu, bez kojeg je pravna država nezamisliva.