Oni tvrde da navodi Kočana i Burde nisu tačni. Dodaju da istinu o bistvu njihovog sina "pokušavaju sakriti na način što će potpisati sporazum o priznanju krivice".
Reagovanje porodice Marković prenosimo integralno:
"Radovan Marković je naš sin i brat. Iako više fizički nije među nama mi koji smo ostali iza njega imamo jedan cilj a to je saznaćemo ko je zašto i zbog čega lišio života člana naše porodice. Ako ta istina treba da košta života još nekog od članova naše porodice i na to smo kao porodica spremni. Svim sredstvima zaštitićemo od blaćenja, zlih namjera podmetanja i neistina sjećanje na našeg člana porodice.
Zbog javnosti a i onih koji su učestvovali u ubistvu našeg sina kao i onih koji su na slobodi, a pokušavaju sakriti istinu na način što će potpisati sporazum o priznanju krivice i na taj način pokušati sakriti istinu objavljujemo ovo reagovanje.
Do saznanja da je Radovan ubijen saznali smo iz medijskih izveštaja a nakon toga od njegovih prijatelja i drugova. 03.04-04.04.2024 god na broj 068525888 sa broja 069522971 moju porodicu pozvala je osoba koja se predstavila kao Alen Muratović izjavilo saučešće i u toku razgovora dalo nam informaciju da je prepoznao D.H. iz Sutomora po hodu, trčanju, garderobi sa video snimka objavljenom u medijima da je on taj koji je zapalio auto što je ponovio više puta da bi ga on lično prijavio ali nije u mogućnosti a to su čuli još tri člana moje porodice jer je bilo na spikerfon. Tri člana moje porodice pošlo je u CB Bar da bi dali informaciju koju smo dobili, službeno lice u dežurnog službi ne postojući našu bol ni da bi primili informaciju našeg dolaska nego nam je isti rekao da će nas neko kontaktirati narednih dana. Nije nam uzeo ni ime ni prezime, ni kontakt telefon od nas troje prisutnih. Kako je prošlo 30 dana od ubistva člana porodice niko nas nije obavestio niti pozvao da pita iz CB Bar o našim saznanjima koje porodica ima o događaju već su nas u svakom pogledu izignorisali i izbjegavali svaki kontakt. Moja porodica je uvjerena da MUP prikriva nekog visokopozicioniranog svog pripadnika za ubistvo našeg brata i sina Radovana.
Dana 07.05.2024. obratili smo se pismeno ministru unutrašnjih poslova Šaranoviću da nam da odgovore za saznanja koje ima moja porodica za lice H.D. kao i da nam da odgovor na deset postavljenih pitanja, za koja smo smatrali da kao porodica ubijenog imamo pravo:
1. Zašto kao porodica nismo obavešteni da je nas brat i sin tragično nastradao?
2. Zašto niko od članova porodice nije pozvan na prepoznavanje njegovog tijela?
3. Zašto nadležni u CB Bar nisu želeli da uzmu informacije od članova porodice par sati nakon tragedije?
4. Da li je dežurni službenik 03.04.2024. na 04.04.2024. napravio službenu zabelježbu o dolasku porodice u namjeri da dobijene informacije podjele sa policijom?
5. Da li je taj službenik obavijestio načelnika CB Bar ili načelnika za krvne delikte CB Bar?
6. U slučaju da jeste da li je i šta preduzeto od strane nadležnih službi?
7. Kako porodica do dana današnjeg nije dobila nikakav poziv za davanje izjave o primljenoj informaciji da li i koga kriju nadležne službe policije ili ANB tražimo odgovor od vas?
8. Zašto dežurni službenik iako smo se predstavili a ako postoji video zapis o našem dolasku nije uzeo ni ime ni prezime bilo koga od nas troje, i zašto nije napravio službenu zabeljezšku?
9. Od vas takođe zahtjevamo da ispitate ovaj slučaj, da li je i ako jeste, ko je iz vrha policije ili iz vašeg okruženja umejšan u ubistvo našeg brata i sina?
Odgovor na postavljena pitanja nijesmo nikada dobili od ministra policije ali jesmo poziv od njegovih službenika načelnika CB PG načelnika kriminalističke policije Bašanović Zorana i načelnika Jokić Gorana i izvjesnog trećeg službenika koje nismo zapamtili ime i prezime, nakon kojeg razgovora naše sumnje su samo produbljene. 24.05.2024. pristupili smo na njihov poziv u CB PG u službene prostorije gdje je osim članova moje porodice prisustvovao i naš punomoćnik. Na moje pitanje kao oca, načelnik CB PG nam je predočio za lice Harisa Kočana govoreći da o njemu nisu imali nikakva saznanja da pripada niti da je u evidenciji prestupnika krivičnih djela, dok za Vanja Burdu izjavljuje da ne zna što je on tu bio i zašto se tu zadesio, da je Haris Kočan uhapšen na magistralu i da je izjavio da ga je dovezao neki taksista da tu trenira. Najviše nas je kao porodicu interesovalo šta su uradili sa informacijom koji je dobio ministar Šaranović vezano za lice H.D. iz Sutomora da je umješan u ubistvo našeg brata i sina. Dobili smo odgovor da je izvršen pretres odižući sa stola fasciklu govoreći nam citiram „ovdje nema zareza na ovo je stavljena tačka vi nema šta da tražite za ovo više“ što je ponovio nekoliko puta što su mogli čuti svi prisutni navedeni. Reći ocu da nema šta da traži više i da sazna zašto je njegovo dijete ubijeno sami zaključite riječi su suvišne. Nakon ovih riječi porodici je bilo jasno da je neko iz službe umiješan u ubistvo mog sina a riječi koje su nam upućene shvatili smo kao reči prijetnje. Nakon toga ista osoba nam upućuje riječi citiram „ukoliko progovori Haris Kočan u ovom djelu biće najmanje uhapšeno i 20 ljudi“ što su čuli i svi prisutni prethodno pomenuti. A ako danas ne govorim istinu spreman sam za svaku vrstu kazne.
Naša sumnja postoji da načelnik CB PG Jokić Goran i njegov pomoćnik Bašanović Zoram raspolažu informacijama planiranog ubistva našeg brata i sina da nekoga prikrivaju u svom ovom slučaju što bi i sami trebali da budu pozvani od nadležnih službi da daju iskaz za ovo ubistvo.
Dana 03.04.2024. nakon ubistva mog sina Radovana nakon par sati pomoćnik direktora uprave policije Šćepanović Lazar daje medijske informacije kako je moj sin organizator organizovane kriminalne grupe da je nakon 4/5 dana bio u sačekuši u napuštenim objektu i šumarku u mjestu pored Cetinja. Da ovi navodi nijesu tačni može i potvrditi njegov brat Milovan i advokat Lješković Srđan kao i sudija Višeg suda u Podgorici Ivan Perović jer su 01.04.2024. imali ročište u Višem sudu na kojem je bio prisutan i Radovan. Postoji i video nadzor u Višem sudu pa je to bilo lako provjeriti da je to nekog interesovalo a ne iznositi tako hrabro i samouvjerene informacije koje nijesu tačne. Dalje navodi u svoj medijskom pojavljivanju da je Radovan trebao izvršiti likvidaciju lica iz suprotstavljanje kriminalne grupe, da je vozilo mini coper koje zapaljeno njegovo vlasništvo, da je on nabavio oružje za likvidaciju (puške,automatsko oruzje). Sve gore navedeno je netačno pa sada neka javno odgovori odakle njemu unaprijed te informacije a ako je sve to znao kao visoko pozicionirani službenik MUP zašto nije preduzeo mjere i radnje da spriječi ovaj tragični događaj kao i pokušaj likvidacije kako navodi čalnova suprostavljene krininalne grupe. Na osnovu prednjeg navedenog porodica smatra da su gore spomenuti službenici MUP trebali pojaviti kao glavni svjedoci u ovom postupku i dati saznanja zašto nijesu spriječili ubistvo i pokušaj ubistva ako su to znali ili su ne sprečavajući išli na ruku nekom od svojih kolega ili nadređenih ne sprečavajući događaje za koje su znali da će se ili da se mogu desiti. Ovaj službenik Mupa naveo je u svom medijskom obraćanju da je moj sin dio kriminalne grupe,,Škaljarskog klana,, ne navodeći od kada se vodi u tu kriminalnu organizaciju od kada je BIL lice, a porodica je u saznanju saznanju da se Radovan nije ni vodio u službama bezbjednosti kao bezbjednosno interesantno lice. Šta, koga, zbog čega, kome izjave policijskih službenika treba da pomognu ili skrenu istragu Radovana porodica će saznati. Sa ovom medijskom terapanom poštenu i časnu porodicu Marković pokušao je da ponizi, jer sam kao i ja kao častan i pošten policajac posle 40 god u toj istoj službi otišao u penziju. Zašto je na ovakav nekorektan, neprofesionalan način pokušao oklevetati moga sina možda zato da bi da bi prikrio i zaštitio pojedince iz službe bezbjednosti koji su imali učešća u ubistvu mog sina. Napominjemo u svim medijskim objavama od strane Šćepanovića iznešeno je da je Radovan ubijen automackim oružjem (puškom) a porodica ima izvještaj od dana 04.04.2024. obducenta Nemanje Radojevića prilikom preuzimanja mog smrtno stradalog sina dao izvještaj da je preminuo od posledica nasilje pucanja iz pištolja obdukcionog nalaza.
Naš punomoćnik Lješković Srđan nas je obavijestio da je tražio spise predmeta za oštećenu porodicu od višeg državnog tužilaštva što je šturo dostavljeno jer mu je rečeno da je spis proslijeđen sudu na dalju odluku. Nakon dopisa Višem sudu našeg punomoćnika obavijestio nas je da kopiju spisa možemo dobiti kao i on tek kada sud potvrdi optužnicu i kada se bude znalo ko će biti sudija u predmetu.
Od dijela spisa bez optužnice koje nam je dostavilo tuzilaštvo preko punomoćnika saznali smo iz izjava policajaca da su im se na licu mjesta prvi obratili Igor Mašanović i Vujačić Vukan da su snimili lice kako pali auto i bježi preko magistrale da su mu prebacili snimak preko Whatsapp aplikacije, da im se nakon toga prema magistrali približilo lice predstavio se kao Haris Kočan rekavši da je jedno lice povrijeđeno da je u šumarku naspram crkve da je on nakon toga sa kolegama pošao kod povrijeđenog lica a da su ostale kolege se uputile u potragu za nekim njima nepoznatim licem za koje su im prenijeli Vujačić i Mašanovic da je pobjeglo ulicom pored groblja.
Dolaskom kod povrijeđenog policajac Šćekić izjavio da je lice bilo svjesno i komunikativno da je vidio da ima povrede da je sve to zanemarimo i teško povrijeđenog Radovana iscrpljivao pitanjima umjesto da mu pruži pomoć i što hitnije preveze do bolnice da mu se pruži pomoć. Da je tako postupljeno moj sin bi dana bio živ.Takođe i inspektor Gogić u izjavi je navela da nije prilazila povređenom što je bila dužna da pruži pomoć teško povređenom licu,a nije izgleda shvatila krivičnu odgovornost ne pružajući pomoć teško povređenom licu.
Dana 17.05.2024. godine otišao sam da vidim mjesto gdje mi je dijete ubijeno sa svojim komišijom sam pošao u mjesto Meterizi sedeo i obavio razgovor sa vlasnikom kafane Vujanović Vojom koji mi je ispričao da je dana 03.04.2024. u 15:00h zatvorio svoj ugostiteljski objekat što radi skoro svakodnevno jer nema posla a u blizini ima i svoju porodičnu kuću pa je tog dana posle 18h primjetio dim i pomislio da mu neko nije zapalio ugostiteljski objekat i nakon 7 do10 minuta prilaskom objektu primjetio da u neposrednoj blizini gori auto a nadomak kafane primjetio je veći broj policijski službenika i inspektora u civilu isti nam je više puta ponovio u razgovoru da njegova kafana nije radila u to vreijme a da je čuo priču da je u svom tom dešavanju prilikom ispaljenja metaka bili prisutni službenici policije, što znači da nijesu istiniti navodi ubica mog sina da su u kafanu zatražili pomoć i da je bila otvorena.
Napominjemo da je porodica u saznanju da je prilikom ubistva mog sina bio lišen slobode jedan od službenika policije a zašto se to krije to je pitanje za one što se oglašavaju i govore neistine kao i za tužilaštvo zašto im to nije rečeno i zašto to lice nije saslušano pred VDT.
Dana 30.10.2024. naša porodična kuća koja se nalazi u naselju Djuricine Vode u Sutomoru odbijen je prozor od sobe koju je koristio nas Radovan a iz čitave kuće samo je otuđen njegov mobilni telefon marke iPhone model 13 ili 14 pro dok u ostalim prostorijama ništa od vrijednih stvari nije otuđeno sem u toj sobi izvršena premetačina a u druge dvije sobe polomljeni venecijaneri dok vidno postavljen novac na komodi nije otuđen kao i ostale dragocenosti. Kako smo i rekli policiji da kao porodica sumnjamo da je to neko provalu i prematičinu izvršio iz službe bezbjednosti ili Husović Damir iz Bara za kojeg sumljamo da ima nešto sa ovim djelom a to nešto smo rekli policiji koja ništa po tom pitanju nije preduzela. Sa svim ovim je upoznata uprava policije i CB Bar kao i sam ministar jer oni koji su razgovarali sa nama rekli su da će do riječi prenijeti naša saznanja ministru. A jesu li prenijeli odgovor na to daće Vam sam ministar policije.
Da li zahtjev odbrane da se ide na sporazumo priznanju krivice ima veze sa službama bezbjednosti porodica je sigurna da ima. Samo se nadamo da će bar tužilaštvo biti nezavisno i neće poristati na tu igru, jer porodica će sada javno kažem šta god država uradila mi ćemo istinu saznati pa makar me to kostalo života".
