Prvostepenu presudu je donijelo vijeće sudije Veljka Radovanovića. Nije bilo olakšavajućih okolnosti, a kao otežavajuću okolnost sud je cijenio raniju osuđivanost.
Nakon izricanja presude branilac optuženog Đokaja, advokat Srđan Lješković kazao je sudovi donose olako presude od 40 godina zatvora.
- Nijedan dokaz odbrane u ovom postupku nije izveden. A onda da vas vratim na početak ovoga suđenja - na gospođu Popu, na Zdravka Krivokevića, Dritana Abazovića, na predsjednika opštine Tuzi, na sve nevladine organizacije u Crnoj Gori, koji su izvršili pritisak na sud. Smatram da je ova presuda donesena u jednom vidu putem pritiska. Naravno da ćemo izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijan. Smatram da dokaze koje smo pdložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila drugačija, naveo je Lješković.
Punomoćnik oštećene porodice Bakija, advokatica Tijana Živković kazala je da je kao punomoćnik zadovoljna ovakvom kaznom, odnosno da je kazna adekvatna.
- Sud nije pronašao olakšavajuće okolnosti na strani okrivljenog. Sud je prihvatio i pravnu kvalifikaciju optužnice i činjenični opis izvršenja krivičnih djela, navela je Živković.
U završnim riječima Đokaj je kazao da kakva god da bude presuda, neće biti veća od one kazne koju je sebi presudio.
- Šejla će nastaviti da živi kroz moje slike i uspomene. Kad bih mogao da vratim vrijeme sve bi bilo drugačije, ja bih bio na njenom mjestu a ona bi bila živa. Samo Bog zna istinu o ovome, naveo je Đokaj tokom iznošenja završnih riječi.
Tužilaštvo je na ročištu za iznošenej završnih riječi predložilo jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora za Đokaja, za krivična djela teško ubistvo, ubistvo u pokušaju i nedozvoljeno držanje oružja.
Lješković je u završnim riječima naveo da u konkretnom slučaju nije riječ o ubistvu iz niskih pobuda “već se može govoriti o nekom drugom krivičnom djelu ubistvu na mah ili ubistvu iz nehata”.
- Kritičnom prilikom kod mog branjenika nije postojao umišljaj a pogotovo ne stoji teza tužilaštva da je djelo učinio iz niskih pobuda, jer nije prijetio nikome od porodice, nije vitlao pištoljem, nije na silu želio da odvede Šejlu sa sobom, nikome nije ružnu riječ rekao niti glas povisio, a nije ni patološki ljubomoran, kako reče psihijatar, istakao je Lješković.
