Ljudi širom svijeta koriste različite metode za oslobađanje od stresa, ublažavanje frustracije, kanalisanje bijesa i liječenje kompleksa bilo koje vrste. Od bavljenja sportom preko fizičkog rada pa sve do razbijanja stvari u, za tu svrhu, posebno opremljenim sobama. Sve to, naravno, ima svoju cijenu jer ništa nije besplatno. Osim u Crnoj Gori, kaže Igor Rmandić, predsjednik Nezavisnog sindikata policije.

- Crnogorski građani su našli besplatan i, što je vrlo važno, nekažnjiv metod da iz sebe izbace svu negativnu energiju. Kao savršeni objekat za to su uzeli policiju. Vječitog krivca za sve i svačije nevolje i probleme. Nepomični i nijemi džak za udaranje i iživljavanje mnogih.

Nema protesta i demonstracija na kojima pripadnicima policije nije upućena makar jedna psovka ili uvreda. Ko god je u ovom društvu bio nečim nezadovoljan, a nemoćan da to riješi kroz institucije, krivca je našao u policiji. Psovke, uvrede, prijetnje, kamenice, baklje... Agresija ide toliko daleko da se na policajce bacaju i molotovljevi kokteli - kaže Rmandić.

Ističe da za sve to vrijeme policija dobija naređenja da čeka i trpi, da ne reaguje, da ne koristi silu.

- Praktično, nama se zabranjuje da se branimo sve do trenutka dok ne vidimo krvave glave naših kolega i dok ne shvatimo da su nam ugroženi životi. Zvuči apsurdno ali čak i tada policajac uvijek dobija naređenje  da u zaštiti sopstvenog života upotrijebi silu najmanjeg mnogućeg intenziteta. Djeluje nadrealno, nelogično i neobjašnjivo da žrtva, čak  u samoodbrani, brani svog napadača od sebe samog ali je to realnost i sudbina crnogorskog policajca. Naše polomljene kosti i razbijene glave niko ne broji niti se na njih obazire. Kao da mi nismo nečiji sinovi i kćeri, očevi i majke, braća i sestre. Kao da za nas nema ko da brine  i kao da za nama nema ko da zaplače - kaže predsjednik sindikata.

On ističe da nisu primijetili da je neko osudio napad na policiju prije dvije noći.

- Bestidne uvrede, psovke i prijetnje koje su prerasle u fizički napad su ostale bez komentara i osude ogromnog broja nevladinih organizacija, političkih partija, građanskih aktivista. Čak se ni organizatori skupa na kome se to dogodilo nisu udostojili da se makar ograde od napada na policiju. Da li se bilo ko od njih pita kuda ide ovo društvo?

A šta u stvari radi policija osim što čuva živote građana i zašto je uvijek tu? Da bi zaštitila zajedničku imovinu svih nas. Potpuno je jasno da bi demonstrantima od prije dvije noći, onima koji su bili prije a i onima koji će, moguće,  doći posle njih, Skupština odlično poslužila kao ona soba za liječenje stresa sa početka teksta. Vrlo rado bi rasturili i polomili  sve što nađu u njoj, možda bi nekome palo na pamet da izazove i požar. A onda kad se za dan-dva sve smiri došlo bi renoviranje, popravke, čišćenje i sve to bi neko morao  da plati. Od kojih para? Od naših zajedničkih naravno. Od penzionerskih, policijskih, profesorskih, radničkih, seljačkih. Čak i od para istih onih koji su tu štetu napravili - kaže Rmandić.

Navodi da ne smiju I ne mogu dozvoliti da neko iz obijesti, bahatosti ili osjećaja sopstvene moći uništava ono što su generacije gradile i stvarale. Bilo koji objekat I bilo čija imovina da je u pitanju.

- I zato, za sve građane imamo jednostavnu i iskrenu molbu. Kada sledeći put pođete na neki protest budite čvrsti i istrajni u svojim zahtjevima ali budite i dostojanstveni. Bez uvreda, psovki i nasilja. Ne dozvolite da budete izmanipulisani i zloupotrijebljeni jer policajci nisu Vaši neprijatelji. Naprotiv. Policijski moto "SLUŽITI I ŠTITITI" dovoljno govori o tome kakva je naša uloga i položaj u društvu. Budimo na istoj strani.

Za donosioce odluka u državi imamo jednostavan, odlučan i opravdan zahtjev.  Pooštrite kaznenu politiku, stvorite nam uslove za rad i dozvolite da se zakon obračuna sa svima onima koji misle da su jači i važniji od države. Jedino tako će se svaki mirni i pošteni građanin ove države osjećati sigurno i zaštićeno - saopštio je predsjednik Nezavisnog sindikata policije.