Priznanje da je povezan za pljačkom Pošte u Nikšiću koja je završena tragično, ubistvom Ljubiše Mrdaka, radnika obezbjeđenja, Stefan Regojević tvrdi da je potpisao iz straha i nakon brutalne torture od strane policijskih službenika. Ovaj optuženi iznoseći odbranu u Višem sudu u Podgorici negirao je bilo kakvu povezanost za ovim događajem. Do detalja je opisao kako je mučen u policiji, o čemu je sudu dostavio i medicinsku dokumentaciju o zadobijenim povredama, ali i fotografije. Ipak, sud je odbio njegov predlog da se u daljem postupku brani sa slobode, a o navodima brutalne policijske torture, nijesu obavijestili Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici, što je "Danu" potvrđeno iz te institucije.
Regojević je na suđenju tvrdio da ne zna osobu po imenu David Banjac. Pojasnio je da se u Budvi godinama bavi turizmom, a da je moguće da je tim povodom s njim kontakt tražila osoba koja se predstavila kao Dačo Pavić, a da je u stvari bio Banjac koji je takođe jedan od optuženih u ovom predmetu. Regojević je naveo da ga je osoba koja se predstavila kao Pavić pozvala jer je bio zainteresovana za aranžman u vezi sa smještajem i prevozom sa aerodroma Tivat.
– Mi smo se kontaktirali 19. oktobra 2021. godine i dogovorili smo se da ga sačekam kod trajekta na tivatskoj strani odnosno u Lepetane. Ja sam po njega došao motociklom, prevezao ga do Budve i smještaja da bi me on tog istog dana kontaktirao da ga prevezem autom do kružnog toka na izlazu iz Budve, odnosno da on odmah plati smještaj – ispričao je ovaj optuženi.
Naveo je da je prihvatio molbu Pavića jer je planirao da tog dana ide u Nikšić zbog privatnih obaveza. Do detalja je ispričao gdje je i s kim provodio vrijeme u Nikšiću. Dan nakon toga, tvrdi, zvao ga je drug Milan Bigović da bi mu vratio auto kojim je otišao u Nikšić kako bi ga pokazao kupcu. Desetak dana kasnije dobio je poziv od policije da se javi u stanicu i da im doveze motocikl, što je i uradio. Izdali su mu potvrdu da su mu oduzeli telefon i motocikl, kada su ga uhapsili bez objašnjenja. Regojević, kaže, da su ga policajci u Budvi pitali gdje je bio prije 10-15 dana sa motorom, nakon čega su ga poveli do Grahova. Premjestili su ga u drugi policijski kombi u kojem je, prema njegovim riječima, bilo više policijskih službenika koji su bili maskirani i naoružani dugim cijevima. Ne dozvoljavajući mu da priča prevezli su ga do policijske stanice u Nikšiću gdje je bilo još desetak policajaca, pa su ga svi zajedno ispitivali o stvarima o kojima, tvrdi, ništa nije znao. Regojević je naveo i da je tražio poligrafsko ispitivanje, ali da su mu policajci prije toga pokazivali slike osoba koje su navodno krive za ovaj slučaj. Kaže i da je na poligrafu očekivao konkretna pitanja, ali da se to nije dogodilo. Nakon toga, kaže, ostalo je pet- šest policajaca, i počela je tortura.
– Ovi policajci su me otvorenim pesnicama udarali kuda su stizali, zatim su me oborili na koljena i neko od njih me je jako udario u potiljak od čega sam izgubio svijest. Kad sam došao svijesti vidio sam da sam bio vezan, da sam bio go i bos, a onda su me nekom bijelom palicom tukli najviše po tabanima, a možda i po leđima – priča Regojević.
Naveo je da su tada došli drugi policijski službenici koji su bili korektni. Odvezali su ga i pustili da se obuče, kada su mu rekli da im je ga je žao, ali da je bolje da sarađuje i potpiše ono što oni tvrde da znaju o njemu.
– Ja nisam htio ovo da uradim jer ne mogu da potpišem ono što nisam uradio. Onda su opet došli ovi policajci koji su me prethodno mučili. Opet su mi svašta radili, stavljali mi kesu na glavu, udarali me u stomak... Kako nisam htio da sarađujem, neko od njih mi je rekao da sam "čvrst momak" i rekli su mi da će da me voze na jezero Krupac da me dave. Ja sam tada zamislio kako bi sve to izgledalo, prepao sam se za život, i rekao sam im da ću da potpišem s tim sto sam ja tu izjavu koju su oni sastavljali potpisao miješanim pismom, odnosno jedan dio ćirilicom jedan dio latinicom, kako bi se na neki način znalo da ja ovo nisam dobrovoljno potpisao – kazao je Regojević.
Pošto su ga poveli u pritvorsku jedinicu u Nikšiću, tvrdi, dežurni policajac ga je pitao hoće li da pozove Hitnu pomoć. Regojević kaže da je odbio ponudu plašeći se da bi policajci mogli saznati za to, te da bi se vratili i nastavili torturu.
