Sudija Mrdak optužen je da je počinio krivična djela zloupotreba službenog položaja i falsifikovanje službene isprave putem podstrekavanja. Na optuženičkoj klupi našao se zbog odluke u predmetu protiv dvije službenice jedne kolašinske banke zbog krivičnog djela zloupotreba položaja u privrednom poslovanju. Navodno, iako je izvijećano da se okrivljenim promijeni kazna, odnosno da im se umjesto kućnog zatvora izrekne devet mjeseci robije, u ovom slučaju je naknadno potpisana odluka kojom se prijava odbacuje zbog navodne zastare, iako krivično djelo zloupotreba položaja ne zastarijeva.
Adamović je u sudnici podgoričkog Višeg suda ispričao da se sjeća spornog slučaja, da su jednom vijećali i odlučili da se okrivljenim izrekne kazna zatvora. Na pitanje odbrane odgovorio da je na odluci kojom je krivična prijava odbačena njegov potpis, odnosno da je sporno rješenje potpisao kao predsjednik vijeća, ali da se o tome nije ponovo vijećalo. Adamović je bio izričit da drugog vijećanja (previjećanja) o spornom predmetu nije bilo. Kazao je da je bio spreman da ide na poligraf kad je sve počelo, dok je Mrdak rekao da može da se zakune pod Ostrogom da govori istinu i pitao kolegu da li je i on spreman da to uradi.
Adamović je pojasnio da se u bjelopoljskom Višem sudu i ranije dešavalo da po pitanju istog predmeta izađu različite odluke u odnosu na izvijećane. U nekim slučajevima, kako je rekao, dešavalo se i ranije da ih iz tužilaštva pozovu i obavijeste da je došlo do greške ne samo u pogledu imena i datuma, već i sankcija. I knjiga vijećanja u dijelu odluka bivala je izmijenjena uz pomoć korektora.
Pošto je Mrdak tvrdio da nije izmijenio odluku u spornom predmetu bez znanja dvojice kolega iz vijeća, a Adamović da sudsko vijeće nije donijelo odluku o zastari, sudija je odlučio da ih suoči, a tokom suočavanja došlo je i do rasprave između njih dvojice.
Mrdak je Adamoviću rekao da namjerno neće da prizna da su svi zajedno pogriješili jer je tada aplicirao za predsjednika Višeg suda, pa mu nije odgovaralo da ga o tome pitaju prilikom intervjua.
Nastavak suđenja zakazan je za februar.
Na ranije održanom ročištu sudija Mrdak je negirao krivicu, tvrdeći da nije imao namjeru nikome da pomogne, odnosno da postupa nezakonito u korist okrivljenih. Pojasnio je da je bio sudija izvjestilac u postupku protiv službenica banke L.B. i D.R., koje su prvostepenom presudom bile osuđene na kazne kućnog zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja u privrednom poslovanju. Ocijenio je da odluka jeste bila nepravilna, ali da greška koja se dogodila nije krivično djelo, već da može da se govori o osnovu za pokretanje disciplinskog postupka protiv njega. Naglasio je da nije imao namjeru da bilo kome pribavi korist i da optužene službenice banke i ne poznaje i da ih nikada nije vidio. Da je imao namjeru da im pomogne, kako je tada rekao, to bi učinio prvi put, a tada je upravo on kao sudija izvjestilac predložio da se kazna kućnog zatvora preinači na devet mjeseci zatvora.
Sporni predmet vođen je u Osnovnom sudu u Kolašnu, a po žalbama je proslijeđen u drugostepeni Viši sud u Bijelom Polju. Nakon sporne odluke sudije Mrdaka i njegovih kolega, predat je zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu, koji je usvojen jer je utvrđeno da je zakon povrijeđen u korist okrivljenih.