Goli otok / izvor: Vikipedija

Vlada odbila obeštećenje golootočanima

Drugi put smo inicijativu uputili 1. marta 2021. godine Generalnom sekretarijatu nove Vlade Crne Gore kao jedan od predloga za program rada Vlade za 2021. godinu, ali taj predlog nije usvojen, kazala je Gorjanc Prelević

Nova politička struktura, kao i prethodna vlast, uporno odbija prihvatanje inicijative za donošenje zakona o rehabilitaciji golootočkih žrtava koji bi bio preduslov za obeštećenje malog broja preživjelih i članova porodica žrtava kojima bi se makar na taj način nadoknadila višedecenijska nepravda.

Žrtve Golog otoka su, kako je za "Dan" kazala izvršna direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević, žrtve kršenja ljudskih prava na pravično suđenje i na zabranu torture i podsjetila da je samo dvadesetak još uvijek živih u Crnoj Gori.
– Strašno je što ih je već toliko umrlo gledajući kako druge države ipak ispunjavaju dug prema njihovim sapatnicima. Patili su ne samo oni na Golom otoku i Svetom Grguru već i njihove porodice koje su živjele s traumatičnim posljedicama i zato potomci zaslužuju da budu obeštećeni – istakla je Gorjanc Prelević.

Ona podsjeća da Crna Gora jedina u regionu još uvijek nije rehabilitovala ni obeštetila golootočke žrtve i ukazuje na to da ni prethodna, a ni nova vlast, nijesu prihvatile inicijativu za donošenje takvog zakona, čime golootočke žrtve i njihove porodice i dalje ostaju obespravljene.

Ozloglašeni zatvor na Golom otoku bio je mjesto zatočeništva i stradanja više hiljada građana svih bivših jugoslovenskih republika, koji su zbog svog stvarnog ili navodnog političkog opredjeljenja doživljavali pravu golgotu. Civili su u zatvor upućivani po pravilu bez suđenja, na osnovu administrativnih odluka ili i bez njih, dok se vojnim licima sudilo na insceniranim procesima. Zatvorenici i zatvorenice su držani u ropskim uslovima, podvrgnuti najtežim oblicima fizičke i psihičke torture. Među procijenjenih 16.101 zatvorenikom, čak 3.390 je bilo iz Crne Gore, 21,5 posto, što je proporcijalno daleko najveći broj zatvorenika u odnosu na broj stanovnika tadašnjih jugoslovenskih republika, podsjetila je Gorjanc Prelević.

Zvanični podaci nepouzdani

Prema zvaničnim podacima iz 1963. godine, na Golom otoku je bio zatočen ukupno 16.101 zatvorenik, ali je, prema nekim drugim procjenama, kroz zloglasni logor prošlo mnogo više ljudi. Iz Crne Gore je na Golom otoku bilo 3.390 osoba, a u zatvoru je umro 71 čovjek.

Tokom prošle i ove godine u par navrata je u crnogorskim medijima najavljivano da će porodice žrtava pokrenuti tužbe pred sudovima. Pominjalo se najprije deset, pa onda još 100 porodica koje će tužiti Crnu Goru i navodno tražiti odštetu od po 40 evra po danu provedenom u zloglasnom kazamatu. Ako bi se to i desilo, ukupan zahtjev za odštetu sigurno bi bio višemilionski.

– HRA je vladama Crne Gore do sada uputila dvije inicijative za donošenje Zakona o rehabilitaciji i obeštećenju žrtava političkog progona – zatvorenika i zatvorenica Golog otoka, Svetog Grgura i drugih zatvora. Prvi put smo inicijativu podnijeli predsjedniku prethodne Vlade Dušku Markoviću 13. septembra 2019. godine, a drugi put smo istu inicijativu uputili 1. marta 2021. godine Generalnom sekretarijatu nove Vlade Crne Gore kao jedan od predloga za program rada Vlade za 2021. godinu. Međutim, taj predlog nije usvojen.

Apelujemo na Vladu Crne Gore i poslanike da ponovo razmotre hitnu potrebu za donošenjem zakona o rehabilitaciji i obeštećenju golootočkih žrtava, da bi još malobrojne žive žrtve Golog otoka i potomci preminulih dobili satisfakciju koju zaslužuju.