Ovo stanje karakterišu poteškoće u uspavljivanju, zadržavanju u snu ili postizanju restorativnog spavanja i može se manifestovati ili kratkotrajno (danima ili nedeljama) ili hronično (kada traje tri mjeseca ili duže). Uobičajeni simptomi nesanice uključuju poteškoće sa uspavljivanjem, odnosno ležanje u krevetu duže vrijeme prije nego što zaspimo, potom česta buđenja i nemogućnost da ponovo zaspimo, nemiran san i rano buđenje, odnosno ustajanje prije onog vremena kada bismo to želeli.

Dijagnoza nesanice uključuje sveobuhvatan pregled medicinske istorije, uključujući detaljna pitanja o navikama spavanja. Fizički pregled se sprovodi da bi se isključila druga medicinska ili mentalna stanja koja bi mogla izazvati poteškoće sa spavanjem. U nekim slučajevima, studije spavanja, kao što je polisomnografija, mogu se izvršiti kako bi se osigurala tačna dijagnoza.

Jedan od najpoznatijih instrumenata koji se koristi jeste Pitsburški indeks kvaliteta spavanja (PSQI). To je, zapravo, kratak upitnik za samoprocjenjivanje i najčešće korišćena subjektivna mjera kvaliteta sna. Sastoji se od 24 pitanja koja mjere sedam dimenzija koje se mogu kategorisati u faktore efikasnosti spavanja (kvalitet sna, latencija spavanja, trajanje spavanja i uobičajena efikasnost sna) i faktore poremećaja sna (poremećaj sna, upotreba lijekova za spavanje i poremećaj tokom dana). Na svako pitanje je moguće odgovoriti na skali od 0 (najbolje) do 3 (najgore). Na primjer, trajanje spavanja duže od 7 sati daje 0, dok spavanje manje od 5 sati je rezultat 3. Sabiranje prosječnih ocjena sedam faktora daje ukupni PSQI indeks koji može biti u rasponu od 0 do 21. Ako je rezultat 0 – 4 onda je spavanje dobro, dok ukupni PSQI od 5 – 21 ukazuje na loše spavanje. Iako izgleda vrlo jednostavno, ovaj instrument ima visoku pouzdanost i validnost u mjerenju kvaliteta spavanja.

Kada nesanica traje, onda se moramo posvetiti njenom liječenju. Različiti lijekovi mogu pomoći u poboljšanju početka i održavanja sna. Oni obuhvataju lekove koji pomažu u regulisanju ciklusa spavanja i buđenja, potom nebenzodiazepinski i benzodiazepinski lijekovi, agonisti melatonina, neki antidepresivi mogu imati sedativne efekte, a koriste se i neki lijekovi za koje nema dovoljno dokaza da mogu pomoći.

(B92)