Crna Gora nema mehanizme za zaštitu od pokušaja drugih država da, prikriveno ili otvoreno, utiču na volju birača i ishod izbornog procesa. To je posljedica višegodišnjeg odbijanja različitih crnogorskih vlasti da kreiraju strategije i počnu implementirati mjere koje koriste demokratske države u zaštiti svoje demokratije, saopštila je programska direktorica CDT-a, Milica Kovačević.
Kako je kazala, nedozvoljeno strano miješanje u demokratske procese je jedno od ključnih obilježja izbora u Crnoj Gori. Ono se manifestovalo kroz finansijske, političke i medijske uticaje, i dolazilo iz zemalja regiona, posebno Srbije, ali i od regionalnih sila poput Rusije. Ni predstojeći predsjednički izbori nijesu izuzetak.
- Crna Gora nema strategije, zakone niti institucije koje bi se mogle uspješno suprotstaviti ovoj formi podrivanja demokratije. No, najvažnije od svega, nema ni političku volju da se sa procesom krene. Zbog toga već skoro dvije godine Skupština Crne Gore ne stavlja na dnevni red predlog CDT-a o formiranju Odbora za praćenje stranih uticaja, iako je većina političkih partija javno izrazila podršku ovome predlogu, ocjenjuje Kovačević.
Iako je izborni proces još u toku, ističe, već možemo vidjeti da je za sad jedno od njegovih ključnih obilježja uticaj iz inostranstva na proces kandidovanja.
- Partijska Državna izborna komisija je vodeći se političkim motivima i izašavši iz svojih nadležnosti dobila od Republike Srbije lične podatke kandidata, kakve nadležno Ministarstvo unutrašnjih poslova nikad nije uspjelo dobiti. U nastavku šarade, susjedna država je zbog crnogorskih izbora i na svoj Dan državnosti izdavala potvrde. Tako je vlast u Srbiji pokazala da ima mehanizme u Crnoj Gori da odlučuje čak i o tome ko može uopšte pokušati da bude njen predsjednik, navodi Kovačević.
Dodaje kako je, finansiranje izbornih kampanja je jedna od najslabijih tačaka izbornog procesa u Crnoj Gori.
- I pored očigledne činjenice da se na kampanje potroši puno više nego što partije prijave, nadležna Agencija za sprečavanje korupcije uporno se bavi administrativnim stvarima i zatvara oči pred najvećim problemima. Birači u Crnoj Gori ostaju uskraćeni za informaciju o tome ko plaća kampanje u Crnoj Gori, da li taj novac dolazi od biznisa, od kriminala ili od stranih vlada, i kakve su usluge političari u ime svih nas ponudili zauzvrat svojim patronima, kazala je Kovačević.
Iz javno dostupnih izvora može se vidjeti da je Srbija u posljednjih nekoliko godina pružila višemilionsku podršku srpskim organizacijama i crkvi u Crnoj Gori, ali i pojedinim opštinama gdje su na vlasti političke partije povezane sa režimom u Srbiji.
- Ove godine je budžetom Srbije za region predviđeno trostruko više sredstava nego za prošlu godinu. Ako podaci budu dostupni, biće zanimljivo vidjeti sredstva izdvojena za Crnu Goru, i posebno za parapolitičke organizacije koje direktno podržavaju neku od političkih opcijaJedan od najvažnijih instrumenata državne politike Srbije u Crnoj Gori je Srpska pravoslavna crkva (SPC). U izborima 2020. godine uloga SPC je bila ogromna, i mobilizacija pripadnika SPC u protivljenju DPS-u je nesumnjivo doprinijela izbornoj pobjedi tadašnje opozicije. Mitropolit SPC u Crnoj Gori je još u Božićnoj poruci pozvao vjernike te crkve da izađu na izbore. On im je tada poručio i da slobodno po svojoj savjesti glasaju za koga hoće. Međutim, već krajem januara on je javno krenuo u propagiranje svojih političkih preferencija, a na početku kampanje vidjeli smo drugog episkopa SPC u Crnoj Gori u PR aktivnostima jednog od kandidata, kazala je programska direktorica CDT-a.
I dok indirektna politička i posebno finansijska uplitanja mogu ostati skrivena, medijski uticaji su po svojoj prirodi izloženiji javnosti.
- U posljednjih nekoliko godina smo vidjeli dramatične promjene u medijskom vlasništvu, koje su rezultirale tim da četiri od pet televizija sa nacionalnom frekvencijom nijesu u vlasništvu lica iz Crne Gore. Sličnu situaciju imamo i kada je u pitanju vlasništvo nad štampanim i online medijima, dok svakodnevno nastaju novi anonimni portali. Ovo po sebi ne bi bilo problem ako se radi o profesionalnim i kredibilnim medijskim kućama gdje je uredništvo nezavisno od vlasničke strukture. Međutim, situacija budi sumnju jer se dio njih kroz vlasništvo može povezati s tajkunima povezanim sa režimom u Srbiji, ili drugim političkim i ekonomskim centrima moći iz drugih država, dodaje Kovačević.
Pored medija koji rade u Crnoj Gori, ocjenjuje da, u svakom izbornom ciklusu pa i ovom vidimo povećano interesovanje medija iz Srbije za izvještavanje o crnogorskim izborima.
- Crnogorski nadležni organi i regulatori nemaju nikakvu kontrolu nad nedozvoljenim sadržajima, besplatnim reklamiranjem ili reklamiranjem finansiranim od trećih strana, i govorom mržnje i dezinformacijama koje se često plasiraju ovim kanalima. Pojedini portali u Srbiji su već na svojim sajtovima otvorili posebne rubrike posvećene izborima u Crnoj Gori, a tabloidi proglasili pobjednika izbora iako još nemamo ni sve kandidate, zaključuje Kovačević.
