Lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović optužio je predsjednika Mila Đukanoviča da je promijenio toliko politika da je teorija pred tom činjenicom bespomoćna.
"Đukanović je neponovljivi političar koji traje na negaciji vlastitog i hvatanju u laži samog sebe. I niko se tako krvnički nije gonio sa sobom, preko tuđeg stradanja, kao on", smatra Danilović.
"Ljubio je krst u rukama mitropolita Amfilohija i nalagao badnjak ispred Cetinjskog Manastira da bi potom tog istog mitropolita i tu istu Crkvu optužio da su infrastruktura ruskog i srpskog svijeta. Nije pravdao da je 98. dok je stajao pored ćivota Svetog Petra zaboravio da pita za Arkana - njega se sjetio tek kada je ovaj ubijen", naveo je Danilović u tekstu objavljenom na fb profilu.
Iz današnje predsjedničke perspektive, SPC je za Đukanovića, bila Miloševićeva ratna mašina, iako se on za razliku od Crkve okrenuo protiv njega tek poslije dva rata.
"Kada je prvi put, krajem prošlog vijeka, izabran za Predsjednika CG na pokradenim izborima, najdraži gost na ustoličenju bio mu je Vojislav Šešelj, i to na sred ravnog Cetinja. Dok su početkom devedesetih episkopi i popovi išli da služe zaupokojene liturgije na stratištima i nad jamama, on je radio ratni biznis", naveo je lider UCG.
Kako kaže, u vrijeme Srebrenice koja se dogodila 95. on je ćutao iako je bio premijer, a u kabinetu mu je vijorila stara trobojka.
"Ćutao je i o Štrpcima i o deportaciji Bošnjaka. Ili je ćutao ili je aktivno radio na širenju ratnog požara. Danas su Đukanoviću krivci popovi koji su sahranjivali mrtve, a on je naprasno pravednik jer narod slabo pamti. Čak i kad se razišao sa Miloševićem obećavao je da je on i dalje za Jugoslaviju i to ne onu veliku nego Miloševićevu - za SRJ", podsjeća Danilović.
Ukazuje da je Đukanović "prezirao Slavka Perovića, a onda ga prognao i oteo mu program, hapsio Aćima Višnjića a nastavljao sa radikalizmom, hapsio Haruna Hadžića, a branio Bošnjake, branio Pljevlja od "balija" a potom i "četnika" Čeka Dačevića, a bili su mu i jedni i drugi udarna pesnica u referendumu."
"Pružao je podršku izbjeglom Zoranu Đinđiću, a prvi promovisao Tomu Nikolića i Aleksandra Vučića u vođe nove Srbije. Odlazio je na noge našem patrijarhu Pavlu, koji je za njega bio "živi svetac", da bi njegovu Crkvu danas zvao Crkvom Srbije. Pokušao je da "vrati samostalnost" Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, i to kroz partijska dokumenta, a unuka odveo da ga krsti u "Crkvi Turske", navodi Danilović.
On kaže da je Đukanović "toliko puta, za tri decenije, bio protiv sebe od lani ili od juče, da je zbunio svaki perfekat i plus kvam perfekat".
"Bio je za SUBNOR i UBNOR, za Tita i Zrna, za Petroviće i protiv Njegoša! Bio je protiv Zelenaša i razumio Bjelaše, a danas je za samoproglašene Komite."
Đukanović je neponovljivi političar koji traje na negaciji vlastitog i hvatanju u laži samog sebe. I niko se tako krvnički nije gonio sa sobom, preko tuđeg stradanja, kao on, ocijenio je Goran Danilović.
