- Događaj koji nam najdoslednije oslikava rodoljubivu i političku svijest naroda koji živi ovdje. Žrtva Mojkovačkih junaka nije bila bitna samo za Crnu Goru, već i za čitav Balkan jer bez nje ne bi bilo Solunskog fronta i bez nje ne bi bilo slobode koja je stigla sa pobjedonosnom srpskom vojskom 1918. godine. Istine radi, podsjetimo se da je srpska vrhovna komanda u bezizlaznom stanju odlučila 25. novembra 1915. godine da započne povlačenje sa prostora Kosova i Metohije preko Crne Gore i Albanije na Albansko primorje. U situaciji su se združili navođeni Austrougarske, Njemačke i Bugarske. Drugog pravca nije bilo. Jedini čuvari Boke, izranjavane, gladne i iscrpljene srpske vojske bila je Sandžačka vojska legendarnog serdara Janka Vukotića. Ulazak Crnogorskih trupa bio je ključan za odbijanje neprijateljske ofanzive - kazao je Vučević između ostalog.
Dodao je da upravo u virjeme odigravanja Mojkovačke bitke, glavnina srpske vojske bila u okolini Andrijevice.
- Od početka Velikog rata, saradnja između dve kraljevine Srbije i Crne Gore, uprkos rivalstvu dvije porodice Karađorđevića i Petrovića Njegoša, odvijala se u skladu sa željama naroda. Odmah po počinjanju ratnih dejstava, Crnogorska narodna Skupština 1. avgusta 1914. godine odlučila je da se Crna Gora pridruži ratu protiv Austrougarske, solidarno dijeleći sudbinu bratske Srbije. Pet dana kasnije, kralj Nikola I pozvao je narod u sveti boj za slobodu Srpstva i Jugoslovenstva. Iako je bila velika oskudica, Crnogorska vlada je naredila podjelu preostalih zaliha hrane sa srpskim trupama. Samo taj čin bi bio dovoljan da ga se vječno sjećamo sa ponosom i zahvalnošću - istakao je on.
Naveo je, između ostalkog, da je ova bitka bila dio šireg austrougarskog ratnog plana pokoravanja Crne Gore i prodora prema Albaniji, kako bi se uništilo povlačenje srpske vojske.
-Trupe crnožute monarhije, tri puta brojnije i daleko bolje opremljene, pokrenule su opšti napad 6. i 7. januara 1916. godine. Crnogorske trupe su nemjerljivim naporima uspjele da odbrane svoje položaje, a austrougarski komandanti su na kraju morali da priznaju ogromne gubitke bez ikakvog uspjeha u smislu prodora na slobodnu teritoriju- naveo je on.
Naglasio je da je ova pobjeda bila spasonosna i sudbonosna za istoriju čitavog srpskog naroda.
-Došao sam da prenesem i bratske pozdrave i poštovanje predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića. Došao sam da zajedno, kao braća, budemo danas ovdje u Mojkovcu na drugi dan Božića i da se pomolimo Bogu i za Crnu Goru i za Srbiju. I neka je večna slava junacima sa Mojkovca, a neka buduća pokolenja pamte njihovu žrtvu kako bismo mi danas i naši potomci živjeli u slobodi - kazao je on između ostalog.
